admin
Stare automobilske gume predstavljaju ozbiljan ekološki problem, ali i vrijedan industrijski resurs. Od njih se mogu proizvoditi gumeni granulat, podloge za sportske terene, asfaltni dodaci, građevinski materijali, zaštitne obloge, pa čak i energenti. Koliko je novca potrebno za pokretanje takve proizvodnje, koliko se može zaraditi i zašto je ova djelatnost još uvijek nedovoljno razvijena u Bosni i Hercegovini?
Automobilske gume jedan su od onih proizvoda koji nakon završetka upotrebnog vijeka postaju veliki problem za okoliš. Ne razgrađuju se lako, zauzimaju prostor, često završavaju na divljim deponijama, a njihovo nekontrolisano spaljivanje oslobađa štetne materije koje ugrožavaju zdravlje ljudi.
Međutim, ono što se često posmatra isključivo kao otpad može biti i sirovina za novu proizvodnju.
Umjesto da stare gume završavaju u prirodi, moguće ih je preraditi i ponovo uključiti u privredne tokove. To nije samo pitanje zaštite okoliša nego i potencijalna poslovna prilika koja može otvoriti nova radna mjesta, smanjiti uvoz određenih industrijskih materijala i stvoriti proizvode za domaće i strano tržište.
Šta se sve može proizvesti od starih automobilskih guma?
Savremena tehnologija omogućava da se stare automobilske gume prerade u nekoliko različitih vrsta proizvoda.
2. Gumeni granulat i gumeni prah
Mehaničkim usitnjavanjem guma, uz izdvajanje čelične žice i tekstilnih vlakana, dobija se gumeni granulat različite veličine. To je jedna od najvažnijih sirovina u industriji reciklaže guma.
Koristi se za:
- proizvodnju gumenih podloga;
- sportske terene i zaštitne podloge;
- dječija igrališta;
- gumene ploče za teretane;
- industrijske podloge i zaštitne obloge;
- proizvodnju različitih gumenih elemenata.
2. Dodaci za asfalt i izgradnju puteva
Prerađena guma može se koristiti kao dodatak bitumenu i asfaltu. Takve mješavine, uz odgovarajuću tehnologiju i kontrolu kvaliteta, mogu poboljšati određena svojstva kolovoza, uključujući elastičnost i otpornost na zamor.
To otvara mogućnost saradnje s građevinskim kompanijama i proizvođačima asfalta.
3. Gumene ploče, podloge i građevinski materijali
Od granulata se, uz odgovarajuća vezivna sredstva i presovanje, proizvode:
- ploče za terase i dvorišta;
- podloge za dječija igrališta;
- protivklizne podloge;
- podloge za štale i farme;
- zaštitne obloge za industrijske objekte;
- zvučno i vibraciono izolacijski elementi.
4. Čelična žica za metaluršku industriju
Automobilske gume sadrže značajne količine čelika. Tokom mehaničke prerade čelična žica se odvaja magnetnim separatorima i može se prodavati kompanijama koje se bave preradom i reciklažom metala.
5. Tekstilna vlakna
Iz guma se izdvajaju i tekstilna vlakna. Njihova ponovna upotreba zavisi od čistoće i kvaliteta, a mogu se koristiti u određenim kompozitnim materijalima i drugim industrijskim primjenama.
6. Energenti i sirovine hemijske industrije
Posebnim postupkom koji se naziva piroliza, gume se termički razgrađuju u kontrolisanim uslovima, bez klasičnog sagorijevanja.
Tom tehnologijom dobijaju se:
- pirolitičko ulje;
- čvrsti ugljenični ostatak, odnosno pirolitički karbon;
- čelična žica;
- gas koji se može koristiti za proizvodnju energije u samom procesu.
Ova tehnologija ima potencijal, ali zahtijeva znatno složeniju opremu, kontrolu emisija i dodatnu obradu dobijenih proizvoda. Nije svako pirolitičko postrojenje automatski ekološki prihvatljivo.
O mogućnostima ovakve prerade govore i naučni pregledi tehnologija reciklaže otpadnih guma.
Koliko novca je potrebno za pokretanje proizvodnje?
Ovdje dolazimo do najzanimljivijeg dijela – ekonomskog potencijala.
Za početak je važno razlikovati dvije vrste proizvodnje: mehaničku reciklažu i pirolizu. Njihova cijena, tehnologija i ekonomski rizici značajno se razlikuju.
Mehanička reciklaža – ulaganje od oko 800.000 KM kao domaći primjer
Jedan konkretan primjer već postoji u Bosni i Hercegovini.
Ministarstvo komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo objavilo je 2022. godine da je kompaniji NEGRO CROWN d.o.o. Sarajevo dodijeljena dozvola za preradu i reciklažu starih automobilskih guma mehaničkim postupkom.
Prema tadašnjem saopćenju Ministarstva, investicija je iznosila oko 800.000 KM, a projektom je bilo predviđeno otvaranje deset novih radnih mjesta.
Ovaj primjer pokazuje da pokretanje mehaničke reciklaže nije nužno investicija od nekoliko desetina miliona maraka.
Za takvo postrojenje potrebni su:
- industrijska drobilica;
- mašine za usitnjavanje i mljevenje;
- magnetni separatori za izdvajanje čelika;
- sistemi za izdvajanje tekstilnih vlakana;
- sita za razvrstavanje granulata;
- transportne trake i sistemi za otprašivanje;
- odgovarajući poslovni prostor i skladište.
Iznos od 800.000 KM nije univerzalna cijena niti garantovani minimum. Zavisi od kapaciteta, porijekla i stanja opreme, građevinskih radova, instalacija i dozvola. Ipak, riječ je o konkretnom domaćem investicionom reperu.
Piroliza – znatno veće tehnološko ulaganje
Kod pirolize su investicije drugačije.
Naučna analiza ekonomike reciklaže automobilskih guma navodi primjere postrojenja kapaciteta 25 tona dnevno, za čiju je izgradnju u Šangaju bilo potrebno oko 2,5 miliona američkih dolara, dok su slični pogoni u Tajvanu koštali oko tri do 3,5 miliona dolara.
Zato je za početnika ili investitora koji želi postepeno razvijati posao mehanička reciklaža znatno realnija početna opcija.
Kolika je moguća zarada?
Za procjenu isplativosti potrebno je posmatrati koliko se proizvoda dobije iz jedne tone starih guma i koliko se ti proizvodi mogu prodati.
Kod mehaničke reciklaže, prema jednom od objavljenih projekata prerade guma, približna struktura dobijenog materijala je:
| Dobijeni materijal | Udio |
|---|---|
| Gumeni granulat | 70–80% |
| Čelična žica | 10–20% |
| Tekstil i ostali materijali | Ostatak |
Dakle, od jedne tone otpadnih guma može se dobiti približno 700–800 kilograma gumenog granulata, uz čelik i druge izdvojene materijale.
Prema tržišnim procjenama za Evropsku uniju, cijena standardnog recikliranog gumenog granulata kretala se tokom 2025. godine približno između 200 i 400 eura po toni, zavisno od granulacije, čistoće i namjene. Kvalitetniji proizvodi mogu postići i više cijene.
To znači da bi samo prodaja granulata iz jedne tone prerađenih guma, uz navedene pretpostavke, mogla donijeti približno 140–320 eura bruto prihoda. Na to se može dodati prihod od izdvojenog čelika.
Približno 274–626 KM bruto prihoda, bez prodaje čelika i ostalih materijala.
Ovo nije čista zarada. Od prihoda treba odbiti troškove nabavke i prikupljanja guma, električne energije, radnika, održavanja mašina, transporta, skladištenja i ostale poslovne troškove.
A šta pokazuje ekonomika pirolize?
Jedna naučna analiza ekonomike pirolitičke prerade guma procijenila je da postrojenje srednjeg kapaciteta, koje prerađuje 30–40 tona dnevno, može ostvariti oko 222 dolara prihoda po toni sirovine, dok troškovi prerade iznose približno 200 dolara.
To bi značilo oko 22 dolara razlike po toni, odnosno približno 22.000 dolara na 1.000 tona prerađenih guma.
Međutim, autori upozoravaju da je takva marža mala i da promjene cijena ulja, ugljeničnog ostatka, čelika i energenata mogu poslovanje učiniti neprofitabilnim.
Važno je, dakle, razlikovati prihod od dobiti. Nijedno postrojenje ne garantuje zaradu samo zato što raspolaže velikom količinom sirovine. Ključni su kupci, ugovorene cijene, troškovi energije i stabilan dotok otpadnih guma.
Koliki je potencijal u Bosni i Hercegovini?
Bosna i Hercegovina ima dodatni razlog da ozbiljnije razmotri ovu djelatnost.
U Izvještaju o stanju okoliša u BiH, objavljenom 2012. godine, navedena je tadašnja procjena od 5.000 do 12.000 tona starih guma godišnje. Ta procjena se pozivala na podatke Svjetske banke iz 2006. godine, pa je ne treba predstavljati kao današnju statistiku. Upravo je nedostatak novijih pouzdanih podataka jedan od problema u planiranju ove industrije.
Ipak, riječ je o ozbiljnoj količini materijala koji bi mogao biti sirovina za domaću proizvodnju.
Postoje i konkretne inicijative koje pokazuju da ova djelatnost nije nepoznata u BiH.
Osim sarajevskog projekta mehaničke reciklaže vrijednog oko 800.000 KM, Federalno ministarstvo okoliša i turizma je u junu 2025. godine objavilo javni uvid u zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na okoliš za planirano postrojenje za pirolizu otpadnih guma u Bosanskom Grahovu.
U dokumentaciji je navedeno postrojenje kapaciteta pet tona granuliranih otpadnih guma po proizvodnom ciklusu. To je važan primjer da postoje i planovi za razvoj ove tehnologije izvan najvećih industrijskih centara. Bosna i Hercegovina
Međutim, pojedinačni projekti nisu isto što i razvijen sistem industrijske reciklaže.
Za ozbiljniji razvoj ove djelatnosti potrebni su:
- organizovano prikupljanje i transport starih guma;
- dostupna sirovina po prihvatljivim cijenama;
- povoljni krediti i investicijski podsticaji;
- savremena postrojenja i odgovarajuće ekološke dozvole;
- unaprijed osigurano tržište za gumeni granulat i ostale proizvode;
- saradnja s građevinskim, metalurškim i drugim industrijskim kompanijama.
Posebno je važna uloga države i lokalnih zajednica. One mogu kroz javne nabavke, projekte izgradnje igrališta, sportskih terena i puteva stvarati potražnju za proizvodima koji nastaju reciklažom.
Zašto veliki privatni kapital ne prepoznaje ovu priliku?
Ovdje se otvara pitanje koje nadilazi samu tehnologiju i cijenu proizvodnih mašina.
U Bosni i Hercegovini postoje uspješni i veoma imućni poslovni ljudi, kompanije koje ulažu u trgovinu, nekretnine, energetiku, građevinarstvo i različite industrijske djelatnosti.
Među njima sigurno postoji kapital koji bi mogao finansirati i ovakve projekte.
Ne radi se o tome da je reciklaža otpadnih guma nepoznata tehnologija, niti da takva proizvodnja postoji samo u najrazvijenijim državama. Primjeri iz Sarajeva i Bosanskog Grahova pokazuju da se o tome razmišlja i u BiH.
Ipak, postavlja se pitanje zašto takve investicije nisu mnogo brojnije i zašto se od reciklaže još nije razvila ozbiljnija domaća industrijska grana.
Da li je razlog nedovoljna profitabilnost, neuređen sistem prikupljanja otpada, nedostatak tržišta, komplikovane administrativne procedure ili jednostavno činjenica da se dio privatnog kapitala radije usmjerava u djelatnosti s bržim i sigurnijim povratom novca?
To su pitanja na koja bi odgovor trebali dati i privrednici i nadležne institucije.
Zašto neko ne bi zaradio novac i istovremeno sačuvao prirodu?
Na kraju, teško je zanemariti jednu činjenicu: Bosni i Hercegovini ne nedostaje otpadnih automobilskih guma, ali joj nedostaje dovoljno razvijen sistem njihovog pretvaranja u nove proizvode.
Zamislimo da se u nekoliko industrijskih zona u BiH pokrene proizvodnja gumenog granulata, podloga za sportske terene, građevinskih materijala i drugih proizvoda od recikliranih guma.
Takve kompanije mogle bi zapošljavati radnike, ostvarivati prihode, plaćati poreze, izvoziti proizvode i istovremeno smanjivati količinu otpada koji završava u prirodi.
Naravno, za to su potrebni ozbiljni poslovni planovi, tržište i odgovorna tehnologija. Ali potencijal postoji i ne bi ga trebalo zanemarivati.
Zato se nameće pitanje: Zašto se u Bosni i Hercegovini, u kojoj postoje veoma imućni poslovni ljudi i kapital uložen u različite biznise, još uvijek ne pojavljuje mnogo više investitora spremnih da pokrenu ovakvu proizvodnju?
Zašto se ne bi uložio novac u posao koji može donositi finansijsku korist, otvarati nova radna mjesta, proizvoditi robu za domaće i strano tržište, a istovremeno uklanjati otpad koji zagađuje prirodu i ugrožava zdravlje ljudi?
Možda je upravo u ovakvim projektima jedan od odgovora na pitanje kako spojiti privatni interes, razvoj domaće privrede i javni interes.
Jer zaštita prirode ne mora biti samo trošak. Ona može biti i dobar posao.
Izvori: Ministarstvo privrede KS, eKapija, NEGRO CROWN, PubMed Central, IndexBox, Izvještaj o stanju okoliša u BiH, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Akta.ba, Grahovska inicijativa, Frontiers. Istraživanje i analiza: LuPortal
