Nakon snimaka na kojima se u vodi navodno vide organizmi, JP „Rad“ i JP „Vodovod i kanalizacija“ najavili su čišćenje i dezinfekciju rezervoara. Na društvenim mrežama već se postavlja pitanje kolektivne tužbe. Ko je može podnijeti, protiv koga i može li se sudskim putem otvoriti i pitanje dugogodišnjeg isporučivanja vode koja se ne preporučuje za piće?

Videozapis objavljen na Facebook storiju, uz pitanje ima li neko spreman da pokrene kolektivnu tužbu protiv JP „Rad“ d.o.o. Lukavac, otvorio je pitanje koje je mnogo ozbiljnije od pojedinačnih snimaka i fotografija na kojima se navodno vide sitni organizmi u vodi iz gradskog vodovoda.

U međuvremenu su JP „Rad“ i JP „Vodovod i kanalizacija“ zvaničnim saopćenjem potvrdili da su razmatrali prijave građana o pojavi sitnih organizama u vodi koja se distribuira gradskim vodovodnim sistemom. Najavili su dezinfekciju, pražnjenje i čišćenje obje komore rezervoara, pojačane kontrole i odmuljivanje cjevovoda.

Građanima je istovremeno preporučeno da vodu iz gradskog vodovoda ne koriste za piće i pripremu hrane dok se ne završe interventne aktivnosti, inspekcijski nadzor i ne dobiju zvanični laboratorijski rezultati.

Time je aktuelni problem dobio i zvaničnu dokumentarnu osnovu. Ipak, prijave o pojavi organizama i preventivne mjere same po sebi ne dokazuju njihovu vrstu, porijeklo ni zdravstvenu opasnost. Za to su potrebni odgovarajući nalazi i rezultati ispitivanja.

Pitanje eventualne tužbe, međutim, ne odnosi se samo na organizme koje građani prijavljuju posljednjih dana. Ono otvara i šire pitanje odgovornosti za kvalitet vode, način njenog obračunavanja i prava korisnika koji godinama plaćaju uslugu vodosnabdijevanja.

Šta građani zapravo mogu tužiti?

Prije svega, treba razjasniti jednu važnu pravnu činjenicu: u Bosni i Hercegovini izraz „kolektivna tužba“ ne znači da je dovoljno prikupiti potpise građana i predati ih sudu kako bi svi potpisnici automatski dobili odštetu.

Postoji više pravnih puteva, a izbor zavisi od toga šta se želi postići.

Jedan je postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, kojim se može tražiti prestanak postupanja koje krši propise i šteti zajedničkim interesima potrošača, kao i druge mjere koje zakon dopušta.

Drugi je zajedničko podnošenje tužbe više građana koji imaju odgovarajuće individualne zahtjeve, ako su ispunjeni procesni uslovi.

Treći su pojedinačne tužbe za naknadu štete, povrat novca ili druga potraživanja koja svaki korisnik mora zasnovati na odgovarajućim dokazima i pravnom osnovu.

Za Lukavac bi trebalo ispitati mogućnost korištenja ovih pravnih puteva, jer se ne radi nužno o istoj vrsti povrede niti o istom zahtjevu.

Ko može podnijeti kolektivnu tužbu?

Zakon o zaštiti potrošača u Bosni i Hercegovini predviđa posebne mehanizme sudske zaštite zajedničkih interesa potrošača. Za ovaj slučaj posebno su važni članovi 98, 103. i 120–123. tog zakona.

Član 120. odnosi se na sudsku zaštitu kolektivnih interesa potrošača, uključujući mogućnost nalaganja prestanka postupanja koje krši propise i šteti tim interesima.

Član 121. uređuje krug subjekata koji mogu pokrenuti odgovarajući postupak, upućujući na ovlaštene institucije i udruženja iz člana 98. Zakona.

Član 103. posebno uređuje ovlaštenja Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH, uključujući pokretanje sudskih postupaka radi zaštite kolektivnih interesa.

To znači da bi jedan od konkretnih koraka građana Lukavca mogao biti obraćanje Instituciji ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH, uz zahtjev da ispita postoji li osnov za pokretanje postupka zbog mogućeg ugrožavanja zajedničkih interesa korisnika gradskog vodovoda.

Druga mogućnost je obraćanje registrovanom udruženju za zaštitu potrošača, koje može procijeniti postoje li zakonski uslovi za njegovo uključivanje u postupak.

Zakon o parničnom postupku FBiH, u članovima 453a. i narednim, također uređuje tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Član 453a. zahtijeva da tužbu podnese ovlašteni subjekt kojem poseban zakon daje takvo pravo.

Zbog toga ne treba stvarati pogrešan utisak da bilo koja neformalna grupa građana ili pojedinac može samo na osnovu prikupljenih potpisa podnijeti posebnu kolektivnu tužbu.

To, međutim, ne znači da građani ne mogu zajednički djelovati. Mogu organizovati inicijativu, prikupljati dokaze, angažovati advokata i obratiti se instituciji ili udruženju koje je zakonom ovlašteno da pokrene odgovarajući postupak.

Šta se kolektivnom tužbom može tražiti?

Članovi 120–123. Zakona o zaštiti potrošača BiH i članovi 453a. i naredni Zakona o parničnom postupku FBiH predviđaju različite oblike sudske zaštite kolektivnih interesa.

U zavisnosti od konkretnog pravnog osnova i dokaza, mogli bi se razmatrati zahtjevi za:

  • utvrđivanje da je određenim postupanjem ili propuštanjem povrijeđen zakonom zaštićeni kolektivni interes potrošača;
  • prestanak nedopuštenog postupanja;
  • preduzimanje mjera radi otklanjanja štetnih posljedica;
  • objavljivanje sudske odluke, ako su za to ispunjeni zakonski uslovi;
  • kompenzaciju za štetu nanesenu kolektivnim interesima potrošača, u okviru postupka i pod uslovima propisanim zakonom.

Ovdje je važno precizno razlikovati dvije stvari.

Član 123. Zakona o zaštiti potrošača BiH predviđa mogućnost zahtijevanja kompenzacije za štetu nanesenu kolektivnim interesima potrošača. To, međutim, ne znači da će sud automatski svakom domaćinstvu dosuditi isti iznos novca.

Zahtjevi pojedinačnih građana za povrat dijela računa, troškove kupovine vode ili drugu naknadu štete mogu zahtijevati zaseban postupak i dokazivanje individualnih okolnosti.

Protiv koga bi se tužba mogla podnijeti?

Prvo bi trebalo ispitati odgovornost JP „Rad“ d.o.o. Lukavac, posebno za periode u kojima je ovo preduzeće bilo odgovorno za distribuciju vode i poslove povezane s kontrolom njenog kvaliteta.

Ako se utvrdi da je preduzeće isporučivalo vodu koja nije zadovoljavala propisane zdravstvene standarde, da nije pravovremeno reagovalo na poznate probleme ili da nije ispunilo obaveze informisanja i zaštite korisnika, takve činjenice mogle bi biti relevantne za utvrđivanje njegove odgovornosti.

Međutim, treba ispitati i ulogu JP „Vodovod i kanalizacija“, posebno nakon organizacionih promjena i preuzimanja pojedinih poslova u sistemu vodosnabdijevanja.

Za svaki period mora se utvrditi ko je bio odgovoran za rezervoar, cjevovode, uzorkovanje, kontrolu kvaliteta i obavještavanje građana. Odgovornost se ne može automatski prenijeti s jednog javnog preduzeća na drugo, niti se može zaključiti da je novo preduzeće odgovorno za sve propuste prethodnog isporučioca bez provjere pravnog kontinuiteta i konkretnih obaveza.

Ni Grad Lukavac ne treba unaprijed isključiti iz pravne analize, ali ni automatski smatrati odgovornim samo zato što je osnivač ili vlasnik javnog preduzeća. Za eventualnu odgovornost Grada potrebno je utvrditi njegove konkretne zakonske obaveze i eventualne propuste.

Može li se tužbom obuhvatiti dugogodišnje isporučivanje vode koja nije za piće?

Ovo je vjerovatno najvažnije pitanje za građane Lukavca.

Problem se ne može svesti samo na aktuelnu pojavu organizama u vodi. Ako službeni laboratorijski nalazi i druga dokumentacija pokažu da voda tokom ranijih perioda nije ispunjavala zdravstvene standarde za piće, a građanima je isporučivana i naplaćivana usluga vodosnabdijevanja, otvara se pitanje odgovornosti za ranije postupanje.

Posebno treba utvrditi jesu li nadležni znali za neispravnost vode, koliko je dugo problem trajao, kakve su mjere preduzimali i jesu li korisnici bili pravovremeno i potpuno informisani.

Ako se dokaže da je određena praksa predstavljala povredu zajedničkih interesa potrošača, mogla bi se razmatrati kolektivna sudska zaštita. Međutim, za obuhvatanje ranijih godina potrebno je imati dokumentaciju koja pokazuje šta se dešavalo u konkretnim periodima. Aktuelno upozorenje samo po sebi ne dokazuje da je voda bila neispravna tokom svih prethodnih godina.

A šta je s računima koje su građani plaćali?

Činjenica da se voda naplaćivala ne znači automatski da svaki račun mora biti vraćen u cijelosti. Ali ako se dokaže da isporučena usluga nije odgovarala ugovorenom i propisanom kvalitetu, može se ispitati postoji li osnov za povrat dijela naplaćenih iznosa ili naknadu štete.

Za takav zahtjev potrebno je analizirati račune, važeće cjenovnike, pravila obračuna, laboratorijske nalaze i obaveze isporučioca u relevantnom periodu.

Treba odvojiti zahtjev za povrat dijela cijene usluge od zahtjeva za naknadu štete, jer se njihov pravni osnov i rokovi zastare mogu razlikovati.

Zato nije opravdano unaprijed obećavati građanima povrat svih računa za deset ili dvadeset godina. Jednako tako, nije opravdano unaprijed odbaciti mogućnost potraživanja za određene periode bez detaljne pravne analize.

Šta bi građani trebali uraditi?

Da bi inicijativa za kolektivnu tužbu imala ozbiljnu osnovu, potrebno je pribaviti dokumentaciju, a ne oslanjati se isključivo na snimke s društvenih mreža.

Najvažniji su:

  • laboratorijski nalazi vode iz prethodnih godina;
  • službene evidencije o kontroli i održavanju rezervoara i cjevovoda;
  • zapisnici inspekcija i dokumentacija o prijavama građana;
  • obavještenja javnih preduzeća o zdravstvenoj ispravnosti vode i ograničenjima njenog korištenja;
  • dokumentacija o tome koje je preduzeće upravljalo pojedinim dijelovima sistema i u kojem periodu;
  • računi za vodu i dokazi o dodatnim troškovima građana, ako se traži novčana naknada.

Snimke i fotografije na kojima se navodno vide organizmi treba sačuvati u izvornom obliku, uz podatke o vremenu i mjestu nastanka. Za dokazivanje zdravstvene neispravnosti vode i njenog porijekla posebno su važni pravilno uzeti uzorci i rezultati odgovarajuće laboratorije.

Najkonkretniji prvi korak bio bi da građani, uz pomoć advokata ili udruženja potrošača, pripreme dokumentovan zahtjev Instituciji ombudsmena za zaštitu potrošača BiH.

U zahtjevu bi trebalo zatražiti da se ispita mogućnost pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa korisnika gradskog vodovoda u Lukavcu, uključujući aktuelnu situaciju i ranije periode za koje postoje dokazi o zdravstvenoj neispravnosti vode.

Paralelno treba od nadležnih institucija tražiti laboratorijske nalaze, inspekcijske zapisnike i dokumentaciju o upravljanju vodovodnim sistemom.

Prije podnošenja tužbe neophodno je precizno utvrditi ko je ovlašteni podnosilac, ko treba biti tuženi, koji se pravni zahtjev postavlja i koji rokovi važe. Posebno treba paziti na zastaru pojedinačnih novčanih potraživanja.

Kolektivna tužba nije samo pitanje Facebook poziva

Pojava organizama u vodi i zvanična preporuka građanima da je ne koriste za piće i pripremu hrane razlog su da se ozbiljno ispita odgovornost svih nadležnih subjekata. Ali pravno najvažnije pitanje nije samo šta se dogodilo ovih dana, nego i da li su tokom ranijih godina postojali dokumentovani problemi s kvalitetom vode, ko je za njih znao i kako je postupao.

Građani Lukavca imaju osnov da zatraže transparentne odgovore i da ispitaju mogućnost sudske zaštite svojih prava. Put do eventualne kolektivne tužbe postoji, ali zahtijeva ovlaštenog podnosioca, odgovarajuće pravno utemeljenje i dokumentaciju koja može potvrditi povredu zajedničkih interesa.

Ako se utvrdi da problem nije ograničen na aktuelni incident, nego da postoje dokazi o dugotrajnijem neispunjavanju obaveza u vodosnabdijevanju, pravna analiza mora obuhvatiti i taj širi period, a ne samo posljednje prijave građana.

Pitanje za nadležne zato nije samo kako će riješiti trenutni problem s vodom, nego i šta će dokumenti pokazati o kvalitetu vode, obavezama javnih preduzeća i pravima građana tokom prethodnih godina.

Pravni izvori: Zakon o zaštiti potrošača u BiH, naročito članovi 98, 103. i 120–123; Zakon o parničnom postupku FBiH, članovi 453a. i naredni.

NAPOMENA UREDNIŠTVA: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja pravno mišljenje niti pravni savjet. LuPortal nije pravna institucija, a navedeni osvrt na zakonske odredbe predstavlja opću informaciju i ne može zamijeniti stručnu pravnu analizu konkretnog slučaja. Primjena i tumačenje propisa zavise od relevantnih činjenica, dostupnih dokaza, važećih pravnih normi i okolnosti konkretnog postupka. Stoga se iznesena pravna razmatranja ne trebaju smatrati konačnim niti se na njima treba zasnivati odluka o pokretanju sudskog ili drugog pravnog postupka bez prethodne stručne provjere. Za procjenu pravnih mogućnosti, aktivne legitimacije, eventualnih tužbenih zahtjeva i rokova preporučujemo konsultaciju s advokatom ili obraćanje nadležnim institucijama i ovlaštenim organizacijama za zaštitu potrošača.