Evropski sud odbacio žalbu Slavena Kovačevića, ali ostavio na snazi ranije presude o diskriminaciji. Hrvatska se uplela braneći “svog Hrvata” koji se izjašnjava kao Ostali, a HDZ pokazao dvostruke aršine prema pravima Hrvata u BiH.

Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) u Strazburu odbacio je tužbu Slavena Kovačevića, političkog savjetnika i građanina BiH, koji je tvrdio da je diskriminisan jer se izjašnjava kao “Ostali”, a ne kao pripadnik konstitutivnih naroda. Na prvi pogled, presuda ne bi privukla previše pažnje — da se u cijeli slučaj nije dramatično uključila i sama Republika Hrvatska.

Hrvatska je, naime, zatražila status stranke u postupku, pravdajući to time što Kovačević ima i hrvatsko državljanstvo. Međutim, ironija se brzo otkrila: Kovačević se ne izjašnjava kao Hrvat, nego kao Ostali — pa je Hrvatska pokušala da brani prava čovjeka koji se ne smatra “njihovim”.

Još veća ironija: zvanični Zagreb, decenijama tvrdoglavo posvećen tvrdnji da je izborni sistem BiH diskriminatoran prema Hrvatima, ovog je puta pred najvišim evropskim sudom tvrdio suprotno — da sistem nije diskriminatorski i da je sve po zakonu.

U pokušaju da dokažu kako Slaven Kovačević nije diskriminisan, hrvatski predstavnici su zapravo iznijeli argumente koji potkopavaju dugogodišnje zahtjeve HDZ-a BiH za reformom izbornog zakona.

Evropski sud je zaključio da Kovačević nije lično oštećen jer se nije pokušao kandidovati, te da zbog toga njegova žalba ne zadovoljava formalne kriterije. Međutim, ono što je ključno jeste da Sud nije povukao nijednu od svojih ranijih presuda — poput one u slučajevima Sejdić–Finci, Zornić i Pilav — u kojima se jasno navodi da je izborni sistem BiH diskriminatorski prema onima koji nisu pripadnici konstitutivnih naroda.

HDZ-ove dvostruke mjere

Ova presuda dodatno je ogolila višegodišnje kontradikcije u retorici HDZ-a i njegovih zagovornika. Kada je u pitanju Hrvat izvan HDZ-a — kao što je Kovačević — sve je u redu, nema diskriminacije. Ali kada je riječ o “njihovim Hrvatima”, tada izborni sistem odjednom postaje neprihvatljiv, nelegitiman i ugrožavajući po “hrvatski narod”.

HDZ tako koristi dvostruke standarde: s jedne strane tvrdi da BiH treba novi izborni zakon jer Hrvati nisu ravnopravni, a s druge strane, pred sudom u Strazburu brani upravo taj zakon i tvrdi da prava Hrvata nisu narušena. Ovisno o potrebi — ista osoba, isti pasoš, dva potpuno različita narativa.

Uloga Kristijana Šmita

U cijelu priču uklapa se i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Kristijan Šmit. Njegove intervencije u izborni zakon, koje su otvoreno išle u korist HDZ-a BiH, pokušane su opravdati upravo slučajem Kovačević. Sada, kada je Sud odbacio žalbu i time uklonio pravni osnov za hitne izmjene, Šmit ostaje bez presedana kojim bi branio svoj politički inženjering.

No, da li će to promijeniti išta? Teško. Jer kako kaže narodna: kad nestane argumenata — ostaje navika. A navika ucjena, blokada i stalnog pozivanja na “ugroženost” duboko je ukorijenjena.

Sami sebe nadmudrili

Pokušaj Hrvatske da pred ESLJP-om dokaže kako Hrvati nisu diskriminisani završio je kao loš šahovski potez — ostali su bez “kraljice”, a pritom potvrdili da ni sami ne vjeruju u ono što godinama tvrde.

A HDZ? U želji da dokaže kako “njihovi Hrvati” trpe nepravdu, sada mora objasniti kako to da Hrvat koji nije njihov — živi bez problema u istom sistemu.

Izvor: Senzor.ba