Korištenje starih narativa o turskoj okupaciji u savremenom kontekstu podsjeća na retoriku koja je prethodila krvavim sukobima devedesetih

Nedavna objava portala „TD“ u kojoj se lokalne vlasti Sanskog Mosta kvallifikuju kao optužuju za „zabranu obnove hrama“ u selu Lipnik, uz eksplicitne tvrdnje o turskim zločinima nad Srbima 1835. godine, ozbiljno je zabrinula javnost zbog načina na koji se jezik prošlosti koristi za raspirivanje savremenih tenzija. Retorika ovog tipa, koja podsjeća na predratne ostrašćene narative iz devedesetih, predstavlja opasnost za mir, suživot i razumijevanje među narodima Bosne i Hercegovine.

Ovakvi historijski osvrti, naročito kada su ispunjeni emocijama, nacionalnim mitovima i subliminarnim slikama o „Turcima koji nabijaju Srbe na kolac“, služe kao gorivo za nove podjele. Turska vladavina na teritoriji današnje Bosne i Hercegovine trajala je od 1463. godine, kada je Bosansko kraljevstvo palo pod osmansku vlast, pa sve do 1878. godine, kada Austro-Ugarska preuzima upravu nad Bosnom i Hercegovinom na osnovu odluke Berlinskog kongresa.

Iako je istina da su u tom periodu postojali brojni sukobi, represije i pobune, jednako je istina da je kroz skoro četiri vijeka Osmanskog prisustva formiran i specifičan bosanskohercegovački kulturni, vjerski i identitetski mozaik, koji i danas predstavlja bogatstvo zemlje.

Posebno zabrinjava što se takva naracija ponavlja u momentu kada su sve zajednice u BiH suočene sa izazovima pomirenja i suočavanja s prošlošću. Ne treba zaboraviti da je upravo slična retorika prethodila najstrašnijim zločinima u modernoj evropskoj historiji — genocidu u Srebrenici.

Podsjećamo da je ratni zločinac Ratko Mladić, prilikom ulaska jedinica Vojske Republike Srpske u Srebrenicu jula 1995. godine, izjavio kako je „došlo vrijeme da se Srbi svete Turcima“, direktno aludirajući na historijski revizionizam i nacionalističke mitove o „buni na dahije“. Ta rečenica danas stoji kao zlokobno upozorenje gdje neodgovorno baratanje istorijom može odvesti.

Stoga, svaka odgovorna medijska kuća mora se suzdržati od objavljivanja tekstova koji ne afirmiraju mir, razumijevanje i zajednički život, nego svojim tonom i sadržajem podsjećaju na opasna vremena. Umjesto oživljavanja prošlih mržnji, potrebno je njegovanje istinskog dijaloga i istoriografije koja ne služi manipulaciji i mobilizaciji protiv „drugih“, već razumijevanju kompleksne prošlosti Bosne i Hercegovine u kojoj su svi narodi, kroz vjekove, trpjeli — ali i doprinosili zajedničkoj kulturi.

Takve poruke su danas potrebnije nego ikad.