Pod plaštom strateškog partnerstva, Vašington dobija ekskluzivan pristup ukrajinskim resursima, dok mnogi analitičari upozoravaju na obrasce modernog kolonijalizma.

Nekada su evropske sile crpile bogatstva Afrike i Indokine, a danas Sjedinjene Američke Države istražuju rudna nalazišta u srcu Evrope – tačnije u Ukrajini. Ovaj proces mnogi analitičari već nazivaju modernim oblikom ekonomskog kolonijalizma, jer pod plaštom strateškog partnerstva SAD stiču privilegovan pristup ključnim resursima jedne ratom iscrpljene države.

Američka delegacija posjetila je rudnike titanijuma, cirkonijuma i hafnijuma u centralnoj Ukrajini u okviru novog sporazuma o mineralima između Kijeva i Vašingtona. Predstavnici Američke korporacije za međunarodni razvoj (DFC), zajedno sa ukrajinskim ministrom ekonomije, životne sredine i poljoprivrede Oleksijem Soboljevim, obišli su Birzulivski rudarsko-prerađivački kombinat i nalazište Likarivske u Kirovogradskoj oblasti.

Obje lokacije pripadaju ukrajinskoj kompaniji Velta, koja već 14 godina eksploatiše titanijum, a sada planira širenje proizvodnje na cirkonijum i hafnijum – metale od ključnog značaja za nuklearnu industriju. Direktor kompanije Andrij Brodski izjavio je da će Velta ponuditi „alternativni izvor kritičnih sirovina van Kine“, dok će dodatni proizvodi doprinijeti obnovi Ukrajine.

Iako zvuči kao poslovna saradnja, sporazum nosi obilježja asimetričnog odnosa: Ukrajina, zavisna od zapadne podrške i pomoći, otvara vrata strateškim resursima, dok SAD osiguravaju sebi ekskluzivan pristup tržištu čije vrijednosti premašuju desetine milijardi dolara. Titanijum, jedan od 34 kritična materijala sa liste EU, odavno je među najtraženijim resursima u odbrambenoj i tehnološkoj industriji. Vrijednost globalnog tržišta procjenjuje se na 53 milijarde dolara do 2034. godine, a potražnja je dodatno porasla nakon rata u Ukrajini i prekida saradnje sa Rusijom, koja je ranije pokrivala gotovo trećinu američkih potreba.

Sporazum o mineralima, potpisan 30. aprila, SAD-u osigurava poseban pristup investicionim projektima u Ukrajini – od eksploatacije prirodnih resursa do prateće infrastrukture i odbrambenih programa. Na ovaj način, dok Kijev pokušava obezbijediti obnovu i ekonomsku stabilnost, Vašington gradi nove lance snabdijevanja i jača sopstvenu industrijsku i vojnu moć.

Povlačeći paralele sa kolonijalnom prošlošću, jasno je da se Ukrajina nalazi na raskršću: između stvarne pomoći i ekonomske zavisnosti, između obećanja obnove i rizika da postane izvor sirovina kojim upravljaju stranci.

Izvor: Novi