Kuća ljudskih prava Banja Luka osporava odluku MUP-a RS kojom je zabranjeno okupljanje na kojem su trebali govoriti predstavnici Studentske liste iz Srbije. U tužbi se postavlja pitanje zašto policija nije zaštitila učesnike od prijetnji, umjesto što je zabranila skup.

Pravni tim Kuće ljudskih prava Banja Luka podnio je tužbu protiv Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) zbog zabrane održavanja mirnog javnog okupljanja pod nazivom „Mladi kao učesnici u društvenim tokovima“, na kojem su trebali govoriti i predstavnici Studentske liste iz Srbije.

Tužba je podnesena Okružnom sudu u Banjoj Luci, a njome se traži poništenje konačnog rješenja MUP-a RS od 10. oktobra 2026. godine, kojim je odbijena žalba organizatora i potvrđena prvostepena odluka Policijske uprave Banja Luka o zabrani skupa.

Skup je bio najavljen za 11. oktobar, ali je njegovo održavanje zabranjeno uz obrazloženje da postoje bezbjednosni rizici i mogućnost narušavanja javnog reda i mira zbog protivljenja pojedinih navijačkih grupa i najava napada na okupljene.

Upravo je način na koji je policija postupila u ovoj situaciji centralno pitanje tužbe: da li je MUP imao pravo zabraniti okupljanje zbog prijetnji onih koji su se protivili njegovom održavanju ili je bio dužan osigurati bezbjednost učesnika i omogućiti održavanje mirnog skupa?

Prijetnje protivnika ne bi smjele biti razlog za zabranu

U tužbi se ukazuje na član 16. stav 2. Zakona o javnom okupljanju Republike Srpske, koji nadležnom organu propisuje obavezu da spriječi ometanje ili onemogućavanje održavanja mirnog okupljanja.

Pravni tim smatra da je MUP, umjesto da preduzme mjere protiv onih koji su prijetili nasiljem, odgovornost za moguće narušavanje javnog reda i mira prebacio na građane koji su željeli mirno da se okupe.

„Ukoliko tuženi (MUP RS) ne može obezbijediti jedan ovakav skup, pitanje je da li ono ima kapaciteta da uopšte djelotvorno izvršava svoje zakonske obaveze“, navodi se u argumentaciji tužbe, prema izvještaju Federalne novinske agencije.

Posebno se naglašava da prijetnje protivnika okupljanja ne oduzimaju skupu karakter mirnog okupljanja. Njegov karakter, prema ovom pravnom argumentu, treba procjenjivati prema ponašanju samih učesnika, a ne prema mogućem nasilju drugih osoba.

Da li su razmatrane druge mogućnosti?

Jedan od važnih prigovora odnosi se na to što, prema navodima iz tužbe, MUP nije dovoljno obrazložio zašto potencijalne bezbjednosne rizike nije bilo moguće otkloniti drugim policijskim mjerama.

Kao moguće alternative zabrani navedeni su:

  • razdvajanje suprotstavljenih grupa;
  • kontrola prilaza mjestu okupljanja;
  • raspoređivanje odgovarajućeg broja policijskih službenika;
  • uspostavljanje zaštitnog kordona i druge mjere osiguranja.

U tužbi se osporava i način procjene opasnosti, odnosno postavlja pitanje da li su prijetnje bile dovoljno konkretne, koliko je bilo potencijalnih izgrednika i jesu li nadležni provjerili njihovu vjerodostojnost.

Pravni tim se poziva i na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava, posebno predmet Oya Ataman protiv Turske, koji potvrđuje obavezu države da omogući mirna okupljanja i kada ona izazivaju polemike ili protivljenje dijela javnosti.

Osnovni princip na kojem se zasniva tužba jeste da zabrana javnog okupljanja treba biti krajnja mjera, a ne prvi odgovor institucija na moguće protivljenje ili prijetnje.

Različit odnos prema drugim okupljanjima

Kao dodatni argument u tužbi se navode i druga okupljanja održana u Banjoj Luci nakon zabrane skupa „Mladi kao učesnici u društvenim tokovima“.

Među njima su proslava izborne pobjede Studentske liste u Srbiji, u noći između 25. i 26. oktobra, te komemorativno okupljanje povodom godišnjice pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.

Prema navodima iz tužbe, oba okupljanja protekla su bez incidenata. Posebno se ukazuje na policijsko obezbjeđenje proslave izborne pobjede, tokom koje je, kako se tvrdi, zatvorena glavna ulica za saobraćaj.

Ovi primjeri koriste se kao argument da je policija imala mogućnost osigurati javno okupljanje odgovarajućim mjerama, umjesto da ga zabrani. Gerila Info +1

Šta se traži od Okružnog suda?

Tužbom se od Okružnog suda u Banjoj Luci traži:

  • Poništenje konačnog rješenja MUP-a RS od 10. oktobra 2026. godine.
  • Utvrđivanje nezakonitosti osporene odluke, uz argumentaciju o povredi prava na slobodu mirnog okupljanja.
  • Naknada troškova upravnog spora.

U sastavljanju tužbe učestvovali su pravnici Kuće ljudskih prava Banja Luka Aleksandar Jokić, Jovana Kisin Zagajac i Dejan Lučka, koji se bave zaštitom prava na mirno okupljanje i slobodom izražavanja. federalna.ba +1

Pitanje koje prevazilazi jedan zabranjeni skup

Ovaj slučaj otvara šire pitanje odgovornosti policijskih institucija u zaštiti ustavom i međunarodnim konvencijama garantovanih prava građana.

Ako se okupljanje zabrani zato što neko prijeti nasiljem, praktično se otvara mogućnost da protivnici određenog političkog ili društvenog stava, samim najavljivanjem nasilja, utiču na to ko smije, a ko ne smije javno govoriti.

Takav princip mogao bi ozbiljno ugroziti slobodu javnog okupljanja i izražavanja, jer bi oni koji prijete nasiljem posredno dobijali mogućnost da određuju granice javnog prostora.

Naravno, policija ima obavezu procjenjivati stvarne bezbjednosne rizike i štititi sve građane. Međutim, upravo je pitanje da li je u konkretnom slučaju zabrana bila neophodna i proporcionalna opasnosti ono o čemu će se sada izjašnjavati sud.

Ishod ovog upravnog spora mogao bi biti važan i za buduće postupanje institucija prema javnim okupljanjima koja izazivaju političke ili društvene kontroverze.

Izvori: Federalna, Gerila.info, Slobodna Bosna, Srpskainfo

Napomena: Navodi o nezakonitosti postupanja MUP-a predstavljaju argumentaciju tužbe, a ne pravosnažno utvrđene činjenice. Sudska odluka još nije poznata.