Novo djelimično povećanje minimalne plate bez novog rasterećenja poslodavaca otvorilo je ozbiljnu raspravu u FBiH – dio upozorenja je ekonomski utemeljen, ali dio argumenata ostaje u zoni političkog pritiska

Najava novog djelimičnog povećanja minimalne plate u Federaciji BiH bez istovremenog smanjenja doprinosa, ponovo je izazvala snažnu reakciju Udruženja malih i srednjih privrednika, koji upozoravaju na moguće teške posljedice po domaću ekonomiju. Njihova zabrinutost dijelom je utemeljena na realnim ekonomskim pokazateljima, ali dio upozorenja ima i obilježja interesnog pritiska.

U čemu su privrednici potpuno u pravu

Najčvršći i najneoboriviji argument privrednika jeste činjenica da povećanje minimalne plate bez fiskalnog rasterećenja direktno povećava ukupan trošak rada. U realnim uslovima to znači da poslodavac po jednom radniku mora izdvajati znatno više novca nego što radnik dobije „na ruke“. Ovaj efekt posebno pogađa mikro, mala i srednja preduzeća, koja čine okosnicu privrede FBiH.

Također je realna tvrdnja da većina malih firmi posluje sa vrlo niskim maržama i bez ozbiljnijih finansijskih rezervi. U takvim okolnostima čak i relativno „malo“ povećanje troškova plata može značiti razliku između opstanka i gašenja poslovanja.

Privrednici su u pravu i kada upozoravaju na opasnost rasta sive ekonomije. Historijski gledano, svaki nagli skok fiskalnih opterećenja u BiH redovno je dovodio do porasta isplata „na ruke“, neprijavljenog rada i gubitka poreskih prihoda za državu.

Također, prigovor na izostanak dijaloga s Vladom FBiH predstavlja opravdanu institucionalnu kritiku. Donošenje odluka o minimalnoj plati bez ozbiljnih analiza i konsultacija s onima koji tu platu isplaćuju dugoročno proizvodi ekonomske i socijalne probleme.

Gdje njihovi argumenti postaju djelimično neuvjerljivi

S druge strane, tvrdnje o „katastrofalnim posljedicama“, masovnim zatvaranjima firmi i naglom kolapsu tržišta rada u ovakvim raspravama često su preuveličane. Iskustva iz ranijih povećanja plata pokazuju da dio firmi zaista ima problem, ali se većina prilagođava kroz blaga poskupljenja, reorganizaciju poslovanja i povećanje produktivnosti.

Argument da je država ove godine prikupila dodatnih 400–500 miliona KM također ima ograničenu ekonomsku težinu. Iako je fiskalni prihod porastao, taj novac je već raspoređen prema zdravstvu, penzijskom fondu, budžetskim obavezama i servisiranju dugova. To znači da taj iznos nije slobodan fond isključivo namijenjen rasterećenju doprinosa, kako se često sugeriše.

Poređenja sa brzim povećanjima plata u institucijama vlasti te isticanje da su penzije „proglašene preuranjenim“ ulaze više u sferu političke kritike nego čiste ekonomske argumentacije. Iako imaju snažan emotivni efekt na javnost, ova poređenja ne rješavaju direktno pitanje odnosa minimalne plate i doprinosa.

Šta država pogrešno radi

Ključni problem ostaje u činjenici da Vlada povećanje minimalne plate ne prati mjerama fiskalnog rasterećenja, postepenim faznim modelom niti diferenciranim pristupom prema malim i velikim firmama. Takav „šok model“ povećanja troškova rada može proizvesti lančane posljedice kroz rast cijena, pad konkurentnosti i usporavanje zapošljavanja.

Šta privrednici moraju prihvatiti

Istovremeno, privrednici ne mogu zanemariti realnost da su minimalne plate u FBiH godinama bile ispod nivoa dostojnog života. Rast životnih troškova, masovni odlazak radnika i pad radne snage jasno pokazuju da povećanje plata nije luksuz već nužnost. Bez rasta primanja nema ni domaće potrošnje, ni stabilne radne snage, ni dugoročnog rasta privrede.

Upozorenja privrednika u značajnoj mjeri imaju realnu ekonomsku osnovu, posebno kada je riječ o rastu troškova rada, opterećenju malih firmi i mogućem jačanju sive ekonomije. Međutim, dio njihove retorike je očigledno pojačan pregovarački pritisak, dok politička poređenja i dramatizacija nemaju uvijek čvrsto uporište u ekonomskim pokazateljima.

Suština problema nije u tome treba li plate rasti – one moraju rasti – već u tome što država taj rast ne prati pametnim fiskalnim rasterećenjem i dijalogom s onima koji ga finansiraju.