Profesor Domljan i njegove ekonomske proročanske vizije: Od kile mesa, preko kubanskog fiće do apokalipse s minimalcem

Danas se na portalima pojavio članak profesora Vjekoslava Domljana u kojem je svu matematiku i problematiku povećanja minimalca sveo na – kilu mesa.

Mi mislimo da je profesir, slučajno ili namjerno, džaba ili “nedžaba”, poprilično zamijenio teze, promašio temu i malo zalutao u svojim analizama …

Once upon a time …

Ako imate kilo mesa, možete ga podijeliti kako želite – ali šta ako su do sada neki dobijali samo masne žilice, dok su drugi uživali u sočnim biftecima?

Profesor Vjekoslav Domljan, naš ekonomski Nostradamus, tvrdi da je podizanje minimalca na 1.000 KM loša ideja. Jer, naravno, nebo će pasti, firme će bankrotirati, a mi ćemo se probuditi na Kubi s fićama i bonovima za hljeb. Zaista impresivna teorija, samo što nema veze sa stvarnim svijetom.

Ubezobrazili se radnici …

Minimalna plata od 1.000 KM je, napokon, pravedan potez prema radnicima koji su godinama stiskali kaiš dok su vlasnici firmi mijenjali BMW-e kao čarape. Profesor kaže da će firme povećati cijene, smanjiti zaposlenost i bježati u podzemlje? Pa možda je vrijeme da se zapitamo kakve to firme uopšte ne mogu opstati s dostojanstvenim platama? Ako ti biznis zavisi od izrabljivanja radnika, možda nije problem u minimalcu, već u poslovnom modelu?

Strava u ulici Brijestova …

Domljan se plaši “skoka” odnosa minimalne i prosječne plate. Zamislite, mi ćemo imati 70,7% tog odnosa – više nego bogate zemlje! Kakva tragedija, zar ne? Kako ćemo preživjeti s radnicima koji imaju dovoljno novca za osnovne životne potrebe? Možda profesor predlaže da radnici nastave živjeti na margini, jer je to, očito, ključ ekonomskog prosperiteta.

I šta ćemo sa njegovim “kreativnim” poređenjem s Kubom? Kuba, zemlja s embargom, potpuno drugačijim političkim i ekonomskim sistemom, nema nikakve veze s Bosnom i Hercegovinom. Ali zašto se truditi s logikom kad možete plašiti ljude pričama o revolucijama i propasti?

Profesor sve to vrlo dobro zna – bolje i od nas.

Šta se zaista dešava?

Podizanje minimalne plate znači više novca u rukama radnika, što vodi većoj potrošnji, jačanju domaće ekonomije i smanjenju siromaštva. To nije problem, to je rješenje. Možda će neke firme morati promijeniti svoje navike – ali nije li to dobra stvar? Umjesto da zarađuju na jeftinoj radnoj snazi, mogli bi početi ulagati u inovacije, tehnologiju i produktivnost. Umjesto da zaradu troše na luksuze koje sebi ne priusćuju ni pravi biznismeni na zapadu – možda da to ulože u modernizaciju i širenje fitmi?

Teorija “razrokosti” …

Kada profesor govori o “poremećenim odnosima”, možda bi trebao pogledati stvarne odnose: radnici u privatnom sektoru zarađuju manje, dok državni sektor često uživa privilegije bez ikakvog realnog doprinosa.

Nije li upravo povećanje minimalca način da se bar malo izbalansira ta nepravda?

Umjesto da strašimo ljude ekonomskim apokalipsama, vrijeme je da priznamo: minimalac od 1.000 KM nije kraj svijeta. Nije ni početak dobrog života. To je početak promjena koje će omogućiti radnicima da žive dostojanstveno, a firmama da konačno razmisle o pravim vrijednostima rada. Ako je to problem, onda nam stvarno treba revolucija – ne kubanska, već ona koja stavlja čovjeka ispred profita.