Dodikovi potezi doveli RS u pravni i institucionalni vakuum

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) usvojena je odluka o raspisivanju referenduma nakon što je Sud BiH pravosnažno osudio Milorada Dodika na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja, a Centralna izborna komisija BiH (CIK) mu oduzela mandat predsjednika RS-a.

Time je entitetski parlament prešao u zonu pravnog konflikta s institucijama države BiH, ali i sa samim ustavnim poretkom, jer su usvojene odluke koje osporavaju presude i poništavaju nadležnosti državnih institucija.

Kršenje Ustava i zakona BiH

Usvojeni zaključci NSRS-a direktno suprotstavljaju se:

  • Ustavu BiH (Aneks IV Dejtona) – koji obavezuje entitete da poštuju odluke institucija BiH.
  • Izbornom zakonu BiH – koji jasno propisuje da izbore provodi isključivo CIK BiH, dok je najavljeno da će ih u RS-u provoditi Republička izborna komisija.
  • Zakonu o Sudu BiH – čije presude su izvršne na cijeloj teritoriji države, uključujući RS.
  • Međunarodnim obavezama iz Dejtona – jer je visoki predstavnik (OHR) međunarodno priznata institucija nadležna za implementaciju sporazuma, a NSRS je odbacila njegove odluke i legitimitet.

Institucionalni vakuum

RS je praktično ostala bez ključnih institucija:

Predsjednik entiteta pravno ne postoji jer je Dodiku mandat oduzet, iako ga vladajuća većina i dalje tretira kao predsjednika.

Premijer RS-a Radovan Višković podnio je ostavku, a novog ne može predložiti niko, jer entitet nema predsjednika.

Ovo dovodi do svojevrsnog gašenja ustavnog sistema RS-a iznutra – entitet funkcioniše na osnovu političke volje jedne stranke, a ne na osnovu zakona.

Posljedice i sankcije

Krivičnopravne – ignorisanje presuda i odluka državnih organa može se kvalifikovati kao nepoštivanje sudskih odluka i opstrukcija rada institucija BiH, što povlači ličnu krivičnu odgovornost.

Političke – međunarodna zajednica može posegnuti za novim sankcijama protiv funkcionera koji opstruiraju Dejton.

Institucionalne – OHR raspolaže Bonskim ovlastima kojima može poništiti odluke NSRS-a, smijeniti funkcionere, pa čak i raspustiti entitetski parlament, ako procijeni da ugrožava ustavni poredak BiH.

Gašenje institucija ili gašenje entiteta?

U trenutku kada RS nema ni predsjednika ni premijera, a najviše entitetsko zakonodavno tijelo otvoreno osporava zakone i ustavne obaveze prema državi BiH, postavlja se pitanje: da li se Milorad Dodik, svjedno ili nesvjesno, faktički upustio u proces gašenja institucija Republike Srpske?

Da li je sve dio dogovora da prije (dopuštenog/dogovorenog) odlaska sa političke scene (i iz BiH) “demontira” institucije RS i time otpočne njeno konačno gašenje i početak rada na novoj terotorijalnoj organizaciji BiH zasnovanoj na 5 ekonomskih regija umjesto etničko-plememskih entiteta?

Ako institucije ne postoje u okviru ustavnog poretka BiH, entitet postaje politički projekat lišen pravnog legitimiteta. Time se otvara ozbiljno pitanje – da li ono što pravno ne postoji, može uopšte postojati?