Najrizičnija faza je prelazak iz radnog režima u kontrolisano hlađenje

Trajno gašenje koksnih peći predstavlja složen i višefazni tehnološki proces koji se ne može provesti naglo niti administrativnom odlukom „preko noći“.

U slučaju pogona kakav je danas organizovan kao Koksara d.o.o. Lukavac, riječ je o sistemu projektovanom za kontinuirani rad na izuzetno visokim temperaturama, zbog čega svako zaustavljanje mora biti pažljivo planirano i tehnički kontrolisano.

Radne temperature i specifičnost sistema

Koksne baterije funkcionišu na temperaturama oko 1.000 °C. Komore su obložene vatrostalnim materijalom koji podnosi visoke temperature, ali je osjetljiv na nagle termičke promjene.

Upravo zato je proces gašenja spor i postepen – naglo hlađenje moglo bi izazvati pucanje obloge, deformacije konstrukcije i dodatne sigurnosne rizike.

Faze trajnog gašenja

  1. Obustava punjenja i završetak ciklusa
    Prvi korak je prekid punjenja komora ugljem. Već započeti ciklusi koksovanja moraju se dovršiti, što obično traje nekoliko dana do sedmicu.
  2. Pražnjenje i zbrinjavanje nusproizvoda
    Nakon završetka ciklusa slijedi pražnjenje komora te kontrolisano zbrinjavanje koksnog gasa, katrana, amonijačne vode i drugih nusproizvoda. Ova faza može trajati sedmicama, jer zahtijeva stroge sigurnosne procedure i stalni tehnički nadzor.
  3. Kontrolisano hlađenje baterija
    Ovo je tehnički najzahtjevnija faza. Temperatura se smanjuje postepeno, u strogo kontrolisanim intervalima. Sam proces hlađenja može trajati od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, zavisno od stanja peći i izabrane metodologije.
    Upravo prelazak iz punog radnog režima u fazu hlađenja i promjene pritisaka smatra se najrizičnijom fazom. U tom periodu dolazi do promjene režima protoka i sagorijevanja koksnog gasa, što zahtijeva preciznu kontrolu kako bi se spriječilo stvaranje eksplozivnih smjesa.
  4. Inertizacija i osiguranje sistema
    Kako bi se spriječilo miješanje zapaljivih gasova s vazduhom, sistem se inertizira (najčešće azotom) ili se provodi temeljita ventilacija. Cilj je stabilizacija postrojenja i uklanjanje rizika od zapaljenja ili nekontrolisanih reakcija.
  5. Konzervacija ili priprema za demontažu
    Ako je gašenje trajno, slijedi dugotrajan proces tehničke stabilizacije, eventualne dekontaminacije i kasnije demontaže postrojenja. Ova faza može trajati mjesecima, pa i godinama.

Koliko bi proces mogao trajati?

Aktivna faza trajnog gašenja koksnih peći u industrijskom kompleksu poput lukavačke koksare realno bi trajala najmanje jedan do tri mjeseca, dok bi potpuna stabilizacija sistema i prateće tehničke i ekološke aktivnosti mogle potrajati znatno duže.

Važno je naglasiti da se trajno gašenje ne svodi samo na prestanak proizvodnje, već podrazumijeva niz tehničkih, sigurnosnih i ekoloških mjera s ciljem da se postrojenje dovede u stabilno i bezbjedno stanje, uz minimiziranje rizika po radnike, okolinu i lokalnu zajednicu.