Novi izvještaj upozorava na planove spaljivanja otpada u Tuzli, Zenici i drugim gradovima – među njima i potencijalne projekte koji se dovode u vezu sa bivšom Koksarom u Lukavcu

Aarhus centar Sarajevo upozorio je na ozbiljne rizike planova izgradnje spalionica i suspaljivanja otpada u termoelektranama širom Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu, gdje se kao kritične tačke navode Tuzla i Zenica, ali i širi industrijski kapaciteti koji se dovode u kontekst budućih energetskih i industrijskih rješenja.

Prema novom izvještaju mreže CEE Bankwatch Network, ovakvi projekti ne predstavljaju rješenje u skladu s principima cirkularne ekonomije, već dugoročni problem koji može stvoriti finansijsku i zdravstvenu zavisnost od spaljivanja otpada, uz povećanje emisija štetnih materija.

Upozorava se da zemlje regiona, uključujući BiH, imaju izrazito niske stope reciklaže, te da bi fokus na spaljivanje otpada dodatno usporio razvoj sistema odvojenog prikupljanja, reciklaže i ponovne upotrebe materijala.

Kako se navodi u izvještaju:

“Spalionice nisu moderna rješenja za cirkularnu ekonomiju, već skupa infrastruktura koja zaključava gradove u višedecenijsku zavisnost od miješanog otpada.”

Posebno se naglašava da ovakvi projekti zahtijevaju dugoročne ugovorne obaveze isporuke otpada, često na period od 20 do 30 godina, što može ograničiti razvoj alternativnih sistema upravljanja otpadom.

Stručnjaci upozoravaju i na zdravstvene posljedice. Denis Žiško iz Aarhus centra BiH ističe da spaljivanje otpada proizvodi CO₂ i druge štetne polutante, te da se time narušava princip kruženja materijala.

Također se navodi da zemlje regiona nemaju dovoljno otpada adekvatnog kvaliteta za planirane kapacitete spalionica, što bi u budućnosti moglo dovesti i do uvoza otpada – što je praksa već viđena u pojedinim evropskim državama.

U analizi se problematizuju i mogući planovi korištenja postojećih industrijskih postrojenja za suspaljivanje otpada, uključujući termoenergetske i industrijske komplekse, što se u javnosti već dovodilo u vezu i sa bivšim industrijskim lokacijama poput Koksare u Lukavcu.

U Tuzli i Zenici već su zabilježeni otpori javnosti i lokalnih institucija prema ovakvim projektima, dok u pojedinim slučajevima nedostaje transparentna dokumentacija i procjene uticaja na zdravlje i okoliš.

Aarhus centar i partnerske organizacije pozivaju vlasti da odustanu od planova spaljivanja otpada i da se fokus prebaci na:

  • odvojeno prikupljanje otpada
  • reciklažu i kompostiranje
  • smanjenje otpada na izvoru
  • čiste energetske tehnologije

Zaključak izvještaja je jasan – spaljivanje otpada ne predstavlja održivo rješenje, već potencijalno dugoročni problem za okoliš, zdravlje građana i finansijsku stabilnost javnih sistema.

Izvor: Aarhus centar u BiH