Iako se političari sastaju i obećavaju pomoć, stvarne odluke o sudbini radnika i imovine Koksare donose stečajni upravnik i sud – dok Grad Lukavac, Vlada TK i Federacija mogu samo ublažavati posljedice.
Ključno za razumijevanje šta se zapravo može (a šta ne može) desiti nakon što je Koksara d.o.o. Lukavac zvanično ušla u stečaj. U ovakvim situacijama sve se često „mutno“ predstavi javnosti, pa je korisno jasno razgraničiti ko ima kakvu stvarnu moć u procesu koji slijedi.
1. Stečajni upravnik – ključna figura, faktička moć
Nakon što sud proglasi stečaj, stečajni upravnik postaje osoba s najviše operativne vlasti u firmi.
Njegove ingerencije obuhvataju gotovo sve što se tiče sudbine preduzeća i radnika:
Ima moć da:
- preuzme upravljanje imovinom firme (rasprodaja, čuvanje, procjena vrijednosti);
- otpusti radnike koji više nisu potrebni (u skladu sa zakonom);
- odluči hoće li se pokušati pokrenuti proizvodnja u ograničenom obimu radi očuvanja vrijednosti preduzeća;
- izrađuje stečajni plan i podnosi ga sudu i povjeriocima;
- predlaže namirenje potraživanja – redoslijed, procente i rokove;
- zastupa firmu u svim postupcima pred sudom i institucijama.
U praksi – on je „menadžer stečaja“ i bez njegove odluke ni grad, ni kanton, ni Federacija ne mogu direktno promijeniti tok procesa.
2. Sud (Trgovački sud) – pravna kontrola
Sud koji je otvorio stečaj (u ovom slučaju Općinski sud u Tuzli) ima pravnu nadležnost nad postupkom.
Sud:
- imenuje i može smijeniti stečajnog upravnika;
- odobrava ključne odluke (prodaju imovine, plan namirenja);
- vodi računa da se postupak provodi po Zakonu o stečaju FBiH;
- donosi konačno rješenje o zaključenju stečaja.
Dakle, sud kontroliše proces, ali ne upravlja svakodnevnim odlukama – to radi upravnik.
3. Grad Lukavac – simbolična i politička moć
Gradonačelnik i Gradsko vijeće imaju vrlo ograničene zakonske ingerencije, ali mogu imati politički utjecaj i koordinacijsku ulogu.
Mogu:
- inicirati sastanke sa kantonalnom i federalnom vladom;
- pomoći u socijalnom zbrinjavanju radnika (prekvalifikacije, privremeni programi pomoći);
- ponuditi lokalne resurse ili zemljište ako bi eventualno došlo do pokretanja nove proizvodnje;
- vršiti politički pritisak i javno zagovaranje interesa radnika.
Grad nema pravo da mijenja odluke stečajnog upravnika ili da zaustavi otkaze.
Njegova moć je politička, ne pravna.
4. Tuzlanski kanton – administrativna i socijalna podrška
Vlada TK i nadležna ministarstva (privrede, rada i socijalne politike) mogu djelovati u okviru kantonalnih nadležnosti, ali ne mogu mijenjati sudske odluke.
Mogu:
- finansirati programe prekvalifikacije ili zapošljavanja;
- kroz Službu za zapošljavanje TK davati novčane naknade i programe pomoći;
- koordinirati sa Federalnim ministarstvima u vezi zbrinjavanja radnika;
- uticati na javne kompanije i investitore da eventualno angažuju dio radnika.
TK može olakšati posljedice, ali ne može preokrenuti tok stečaja.
5. Federacija BiH – najviši nivo institucionalne moći
Federalna vlada i njena ministarstva (energetike, industrije, rada i socijalne politike) imaju stratešku i finansijsku moć, ali opet ne mogu upravljati samim stečajem.
Mogu:
- odobriti specijalne programe pomoći (npr. fond za radnike firmi u stečaju);
- dati finansijsku podršku kantonu ili gradu;
- preko Agencije za privatizaciju FBiH ili razvojnih fondova odlučiti o budućnosti imovine;
- ako postoji interes strateškog investitora – odobriti paket podrške i omogućiti restart proizvodnje.
Dakle, Federacija ima najveći političko-finansijski utjecaj, ali nema direktnu pravnu moć nad samim stečajnim postupkom – ona djeluje „izvana“.
Suštinski – ko zaista odlučuje?
| Nivo | Moć nad stečajem | Vrsta utjecaja | Ključna uloga |
|---|---|---|---|
| Stečajni upravnik | ✅ Najveća | Operativna, svakodnevna | Upravljanje, otkazi, plan |
| Sud | ✅ Visoka (pravna kontrola) | Sudska | Odluke, nadzor |
| Federacija BiH | ⚖️ Srednja (političko-finansijska) | Strateška | Programi pomoći, investicije |
| Tuzlanski kanton | ⚖️ Ograničena | Administrativna | Socijalni programi, biro rada |
| Grad Lukavac | ❌ Minimalna | Politička, simbolična | Koordinacija i javni pritisak |
Zaključak
Nakon proglašenja stečaja, sve odluke prelaze iz ruku političara u ruke pravosudnih i stečajnih organa.
Gradonačelnik i Vlada TK mogu govoriti, posredovati, predlagati – ali ne mogu zaustaviti otpuštanja, prodaju imovine ni tok stečaja.
Stvarna moć je u rukama stečajnog upravnika i suda.
Federacija može djelovati kao „spasitelj“ ako odluči finansirati programe podrške, dok Grad i Kanton ostaju u ulozi posrednika i glasnogovornika radnika.
