Zakoni koji su trenutno na snazi u Federaciji BiH nema mogućnosti za ugrađivanje vodomjera na privatne bunare i naplatu te vode.

Piše: Jasmin Garagić

Uvod

Zamislite da ste iskopali vlastiti bunar na porodičnom imanju, ulažući vlastiti novac i trud kako biste obezbijedili pitku vodu za domaćinstvo. Godinama je koristite isključivo za lične potrebe – ne prodajete je, ne preprodajete, ne crpite preko mjere. A onda jednog dana – lokalne vlasti vam postave vodomjer i počnu naplaćivati potrošenu vodu.

Je li to zakonito? Je li pravedno? I što je najvažnije – ima li država pravo da vam naplaćuje ono što je već vaše?

🔹 Zakonski okvir: voda za ličnu upotrebu je izuzetak

U Federaciji BiH, upravljanje vodama je regulisano Zakonom o vodama FBiH (“Službene novine FBiH”, broj 70/06). Ovaj zakon ne propisuje da je za zahvatanje vode iz podzemnih izvora za ličnu, nekomercijalnu upotrebu potrebna koncesija, niti dozvola.

Prema Zakonu o vodama FBiH, svako može koristiti vodu iz vlastitog bunara za potrebe pića, higijene i domaćinstva, sve dok time ne ugrožava druge korisnike ili vodni režim.

Tek ako se voda koristi za industrijske, poljoprivredne, komercijalne ili poslovne svrhe, tada je potrebna vodna dozvola, koncesija i moguća naplata.

Dakle: bunari za ličnu upotrebu su izuzeti.

🔹 Zašto se onda pokušava nametnuti vodomjer?

U nekim općinama/gradovima i kantonima, posljednjih godina javljaju se pokušaji lokalnih vlasti da:

  • obavežu građane na prijavu privatnih bunara,
  • uvedu obavezan vodomjer,
  • i počnu naplaćivati korištenje vode, čak i kada se koristi isključivo za piće i kućne potrebe.

Zvanični izgovori su:

  • „potrebno je voditi evidenciju o količini zahvaćene vode“,
  • „moramo znati koliki je pritisak na podzemne rezerve“,
  • „svi moraju plaćati vodu, da bude pošteno“.

Ali da li su ti argumenti zaista održivi?

🔹 Argumenti protiv ugradnje vodomjera na privatne bunare

1. Nema zakonskog osnova

Zakon o vodama FBiH ne propisuje postavljanje vodomjera na bunare za ličnu upotrebu. Ako nije predviđeno zakonom, lokalne vlasti to ne mogu jednostrano nametati kroz pravilnike ili općinske odluke – onda bi to bilo kršenje načela zakonitosti (član 4. i 5. Zakona o upravnom postupku FBiH).

2. Kršenje prava na privatnu imovinu

Bunar na vlastitom zemljištu je dio privatne imovine. Postavljanje vodomjera na tuđem vlasništvu bez pristanka je povreda prava vlasništva zagarantovanog Ustavom FBiH i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (član 1. Protokola br. 1).

3. Zadire se u pravo na samodostatnost i osnovne resurse

Ugradnja vodomjera i naknadna naplata za ličnu upotrebu vode obesmišljava pravo građanina da bude energetski i vodno nezavisan, posebno u seoskim sredinama gdje javna vodovodna mreža nije dostupna.

4. Narušavanje ljudskog prava na vodu

Generalna skupština UN-a 2010. godine proglasila je:

„Pravo na sigurnu i čistu vodu za piće i sanitaciju kao temeljno ljudsko pravo.“

Naplaćivati vodu iz bunara koji nije povezan na javnu mrežu – znači ograničavati osnovno ljudsko pravo.

5. Građanin sam snosi sve troškove – a onda ga se oporezuje

Vlasnik bunara:

  • sam finansira iskopavanje,
  • plaća struju za pumpu,
  • održava bunar.

Gradovi ne ulažu ništa – ali žele prihod. To nije održiv princip javnog upravljanja, nego prisvajanje bez ulaganja.

6. Nema tehničkog razloga za vodomjer – ako nema eksploatacije

Ako voda nije korištena za proizvodnju, nema štete ni po okolinu, ni po vodni režim. Vodomjer u tom slučaju nema nikakvu funkcionalnu svrhu, osim da bude osnova za buduću naplatu, oporezivanje ili inspekcijsku represiju.

7. Diskriminacija između građana

Građani priključeni na javni vodovod plaćaju jer koriste javnu uslugu. Građani sa bunarima nisu korisnici te usluge. Pokušaj da ih se „izjednači“ naplatom stvara nepravičnu diskriminaciju.

8. Opasnost presedana – sutra vazduh, prekosutra sunce?

Ako se dopusti naplata prirodnog resursa iz vlastite zemlje za ličnu upotrebu – otvara se put da se sutra oporezuje i korištenje sunčeve energije ili prikupljanje kišnice. Ovo je suštinski ideološka i vrijednosna bitka: da li voda ostaje javno dobro ili postaje roba?

🔹 Šta građani mogu učiniti?

Ako lokalne vlasti pokušaju da:

  • uvedu obavezno postavljanje vodomjera,
  • zatraže naplatu vode iz privatnih bunara,

građani imaju pravne mehanizme:

✔️ Podnijeti ustavnu apelaciju zbog kršenja prava na imovinu.
✔️ Peticijom zatražiti poništenje odluka na nivou općine ili kantona.
✔️ Obratiti se Ombudsmanu za ljudska prava BiH.
✔️ Pokrenuti upravni i sudski postupak – jer bez zakonskog osnova nema naplate.
✔️ Organizovati javne rasprave i medijsku pažnju.

🔹 Zaključak: Voda je pravo, a ne luksuz

Postavljanje vodomjera na privatne bunare nije tehničko pitanje – to je napad na temeljne slobode građana. Voda je suštinsko ljudsko pravo, osnov za život, zdravlje i dostojanstvo. Privatni bunari su simbol samodostatnosti i slobode.

Ako dopustimo da nam naplaćuju vodu iz vlastitog dvorišta, sutra ćemo plaćati dozvolu za disanje.

Vrijeme je da se postavi granica između države koja štiti javni interes – i države koja poseže za našim bunarima.