Da li je bitno šta žele mještani Bokavića, i je li privatna svojina manje važna od planova grupe ljudi u vrha vlasti u Lukavcu? O dobrobiti Bokavljana odlučuju i ruke ljudi iza kojih stoji tek dvjestotinjak glasova.

Danas smo na uvid dobili peticiju sa 1.033 potpisa mještana Bokavića, koji izražavaju ozbiljnu zabrinutost da bi korištenje vode iz dubinskih bušotina na teritoriji Bokavića moglo dovesti do oskudice u pitkoj vodi i dodatnog isušivanja podzemlja.

Iako je MZ Bokavići priključena na gradski vodovod, mještani su bezbroj puta svjedočili kako izgleda ta “pitka voda” koju isporučuje JP “Rad” Lukavac – a koju uredno naplaćuje kao zdravstveno ispravnu. Gotovo svakodnevno, na zvaničnoj Facebook stranici ovog javnog preduzeća, može se pročitati obavještenje da “voda iz gradskog vodovoda ne zadovoljava standarde vode za piće”.

Upravo zato je u Bokavićima u proteklih nekoliko godina izgrađeno ili obnovljeno oko 200 novih bunara, a ukupno ih ima oko 300 – jer su upravo ti bunari jedini pouzdan izvor pitke vode za Bokavićka domaćinstva.

Zašto su Bokavljani zabrinuti?

Iako iz Gradske uprave na neki način poručuju da su mještani Bokavića, protiveći se korištenju bušotina iz 2014/15. godine, zapravo “protiv sebe samih”, jer su Bokavići priključeni na gradsku vodovodnu mrežu, mještani navode da, na osnovu dosadašnjeg iskustva, nemaju povjerenja u gradsku vlast i sumnjaju da će obećano biti i ostvareno.

Smatraju da problem vodosnabdijevanja leži u dotrajalom i neadekvatnom cjevovodnom sistemu, koji je svakodnevni uzrok zamućenja i prekida u isporuci vode.

Danas svako domaćinstvo u Bokavićima ima pitku vodu isključivo zahvaljujući vlastitom bunaru, javnim česmama – hair vodama, ili bunaru komšije.

Mještani upozoravaju da bi aktiviranje dubinskih bušotina povuklo vodu iz površinskih slojeva prema dubljima, čime bi njihovi bunari bili ugroženi, a voda iz njih trajno nestala.

– “Boga pitaj kad će se ta fabrika izgraditi, a i kad se izgradi – kad će se izmijeniti cijevi pa da voda bude zaista pitka. Ja danas imam pitku vodu svaki dan samo zato što imam svoj bunar”, kaže jedan mještanin.

– “Čim su 2015. izbušili te bušotine i uključili pumpe, moj bunar dubok 18 metara je prvo opao, a onda pumpa više nije mogla ni povući vodu. Sad iz česme koja je na gradskom vodovodu ne mogu piti vodu, i moj bunar mi je jedini izvor potke vode”, dodaje drugi.

– “Znamo mi šta će sad biti. Pokušat će okrenuti cijeli Lukavac protiv nas – da smo mi Bokavljani sebični, da mislimo samo na sebe i da nas nije briga za naše komšije u gradu. Glavu dajem da će gradonačelnik tako nešto reći sa govornice u četvrtak.”, kaže treći mještanin

On nastavlja:

– “Ništa nije dalje od istine od takvih tvrdnji. Ako iko treba da razumije našu zabrinutost, to su baš naši Lukavčani. Oni decenijama plaćaju pitku vodu, a dobijaju vodu koja ponekad nije ni za higijenu. Mi ih razumijemo. Ne smatramo ih sebičnima jer traže pitku vodu – ali ne možemo prihvatiti da to dobiju tako što će nama uništiti bunare. Zrena naći rješenja da svi imaju pitku vodu, a da niko ne bude oštećen. Uostalom, potrošit će se ogromna sredstva na fabriku vode, a sve je zapelo na Bokavićima i tih 10–15 litara u sekundi. Hajde da svima bude bolje, ali ne na štetu drugih.”

Ko donosi odluke – građani ili vijećnici?

Pregledom rezultata Lokalnih izbora 2024. godine, utvrdili smo da je samo jedan vijećnik izabran sa više od 1.033 glasa – to je Suad Salibašić, predsjedavajući Gradskog vijeća, sa ukupno 1.108 glasova.

Ostali vijećnici:

  • iz SDBiH: najviše 851, najmanje 382 glasa,
  • iz PDA: od 331 do 582 glasa,
  • iz SDP-a: sva tri zajedno su imali 855 glasova,
  • predstavnici nacionalnih manjina: 229 glasova.

Postavlja se pitanje: čija to “ruka” u Vijeću ima veću težinu od 1.033 potpisa mještana Bokavića?