Bivša hrvatska premijerka oštro kritikovala reakcije iz Srbije nakon smrti Ratka Mladića i zatražila da Zagreb iskoristi svoj utjecaj u EU. Poručila i da bi Hrvatska trebala zauzeti stav prema Crnoj Gori zbog Andrije Mandića.

Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor oštro je reagovala na poruke koje su iz Srbije i Republike Srpske uslijedile nakon smrti Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine.

Kosor je ocijenila da bi Hrvatska, kao članica Evropske unije, trebala iskoristiti svoj položaj i blokirati nastavak evropskih integracija Srbije zbog reakcija vlasti te zemlje na Mladićevu smrt.

– „Nakon reakcija vlasti u Srbiji na smrt osuđenog krvnika, ratnog zločinca, RH, članica EU, mora blokirati pregovore te zemlje za EU“, napisala je Kosor na društvenoj mreži X.

U nastavku objave osvrnula se i na Crnu Goru, posebno na političku ulogu predsjednika Skupštine te zemlje Andrije Mandića.

– „A i C. Goru zbog četnika Mandića“, poručila je Kosor.

Mandić je predsjednik Skupštine Crne Gore i jedan od najistaknutijih predstavnika prosrpskog političkog bloka u toj zemlji. Crna Gora istovremeno napreduje u pregovorima o članstvu u Evropskoj uniji, a njene vlasti nastoje ispuniti preostale uslove za zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Kosor dobro poznaje proces evropskih integracija. Za vrijeme njenog premijerskog mandata Hrvatska je završila pregovore o pristupanju Evropskoj uniji, nakon višegodišnjeg ispunjavanja političkih i pravnih uslova.

Posebno pitanje u hrvatskom pregovaračkom procesu bilo je ispunjavanje obaveza prema Haškom tribunalu, uz reforme pravosuđa i druge zahtjeve koji su pratili pristupanje EU.

Njena najnovija poruka zato predstavlja poziv da se odnos prema ratnim zločinima, pravosnažnim presudama i njihovom negiranju ili relativiziranju ponovo postavi među ključna politička mjerila evropskih integracija.

Kosor smatra da veličanje osobe pravosnažno osuđene za genocid ne može biti odvojeno od evropskog puta Srbije. Kada je riječ o Crnoj Gori, problem vidi u političkom utjecaju snaga koje predvodi Mandić.

Njena reakcija uslijedila je nakon niza poruka iz Srbije i Republike Srpske u kojima je Mladić, uprkos pravosnažnoj presudi međunarodnog suda, predstavljen kao heroj, patriota i branilac srpskog naroda.

Takve reakcije ponovo su otvorile pitanje odnosa prema presudama za ratne zločine i granice između slobode političkog izražavanja i javnog veličanja osoba osuđenih za najteže zločine.