Izjava rabina Yitzhaka Yosefa izazvala oštre političke reakcije i otvorila dublje društvene i ideološke podjele

U Izraelu je izbila burna javna rasprava nakon što je glavni sefardski rabin, Yitzhak Yosef, izjavio da će ultraortodoksni Jevreji (Haredimi) „napustiti zemlju“ ako vlada prisilno uvede vojnu obavezu za učenike ješiva.

Govoreći tokom svog sedmičnog obraćanja, rabin Yosef je poručio:

“Ako studenti ješiva budu pozvani u izraelsku vojsku, svi ćemo se ukrcati na avione i otići iz Izraela.”

Njegova izjava, koju je prvobitno objavio izraelski list Maariv, izazvala je snažne reakcije širom političkog i društvenog spektra.

Oštre reakcije i podjele u javnosti

Jedan od prvih koji je reagovao bio je Yair Maayan, gradonačelnik regiona Arad i bivši generalni direktor Izraelske uprave za vode.
On je na društvenim mrežama poručio:

“Ko podržava one koji izbjegavaju vojnu službu, zaslužuje zatvor. Rabbini koji ohrabruju izbjegavanje regrutacije treba da odgovaraju za to. Oni koji ne uče u ješivama, a izbjegavaju vojsku, varaju cijelo društvo. Sramota!”

Njegove riječi izazvale su žestoku debatu u javnosti. Dok su mnogi podržali njegov oštar ton, drugi su pozvali na umjerenost i međusobno poštovanje, ističući da „javni dijalog ne smije prerasti u međusobno ponižavanje“.

Stari sukob u novom ruhu

Izjava rabina Yosefa ponovo je otvorila dugogodišnji sukob između sekularnog i ultraortodoksnog dijela izraelskog društva oko pitanja vojne obaveze.

Dok sekularni Izraelci smatraju da svi građani moraju služiti vojsku, ultraortodoksni Jevreji tvrde da njihova vjerska učenja i studije Talmuda predstavljaju jednako važan oblik “služenja narodu”.

U posljednjih nekoliko mjeseci, izraelska vlada je pod povećanim pritiskom da izjednači obavezu vojnog roka za sve građane, uključujući i Haredime, koji su godinama bili izuzeti na osnovu vjerskog statusa.
Analitičari upozoravaju da bi prisilna regrutacija mogla izazvati masovne proteste i dublje društvene podjele, pa čak i odlazak dijela ultraortodoksne zajednice iz Izraela.

Stavovi ultraortodoksnih Jevreja prema Palestini i Palestincima

Ultraortodoksna zajednica nije monolitna — unutar nje postoje duboke ideološke razlike o pitanju države Izrael, cionizma i odnosa prema Palestincima.
Ove razlike se grubo dijele na tri struje: anticionističku, neutralnu i prodržavnu.

1. Anticionistički Haredimi – protiv države Izrael, za Palestince

Najpoznatiji predstavnici su pokreti Neturei Karta i Satmar Hasidi.
Oni smatraju da je osnivanje jevrejske države prije dolaska Mesije bogohulno i da su Jevreji, po Talmudu, dužni čekati Božju volju, a ne silom osvajati zemlju.

Ove grupe otvoreno osuđuju izraelsku okupaciju i podržavaju palestinsko pravo na samoopredjeljenje.
Njihovi rabini često učestvuju na pro-palestinskim skupovima širom svijeta, nose palestinske zastave i naglašavaju da “cionizam nije judaizam”.

Nezavisni Haredimi – neutralni i apolitični

Ova grupa ne priznaje državu Izrael kao „Božji projekt“, ali ne suprotstavlja se njenom postojanju.
Žive uglavnom u izolovanim zajednicama, bave se vjerskim studijama i izbjegavaju političke teme.

Prema Palestincima zauzimaju neutralan stav, smatrajući da sukobi treba da se rješavaju Božjom voljom, a ne ljudskim ratovima.
Rijetko kritikuju izraelske vojne akcije, ali se ne raduju ni nasilju s bilo koje strane.

Cionistički Haredimi – religiozni nacionalisti

Oni podržavaju državu Izrael kao izraz Božje volje, vjerujući da je povratak Jevreja u Svetu zemlju dio proročanstva.
Ova frakcija često ima nacionalno-religijski karakter, pa se zalaže za jačanje vojske i proširenje izraelskih naselja.

Njihov odnos prema Palestincima je nacionalno definisan – vjeruju da Palestinci mogu živjeti u Izraelu, ali bez prava na sopstvenu državu.

Dakle, izjava rabina Yosefa ne otkriva samo neslaganje oko vojne službe, već i duboku ideološku krizu u izraelskom društvu.
Dok dio ultraortodoksnih Jevreja smatra da država Izrael nema duhovni legitimitet, drugi je doživljavaju kao Božji dar koji treba braniti – čak i oružjem.

U središtu svega ostaje paradoks: zajednica koja se decenijama izuzima od vojske sada postaje ključna tačka sukoba između religije, politike i nacionalne sigurnosti, u zemlji koja i dalje živi pod sjenom neriješenog palestinskog pitanja.

Izvori: MEM