Grad Lukavac nema nikakve zakonske mehanizme da utiče na odluke stečajnog upravnika Koksare, ali je sastankom u Gradskoj upravi preuzeo politički rizik koji može skupo koštati.

Pitanje da li je gradonačelnik Edin Delić pogriješio kada je organizovao sastanak o stanju u Koksari u prostorijama Gradske uprave postavlja se iz više razloga – i političkih i suštinskih.

Prije svega, Grad Lukavac nema gotovo nikakav formalni utjecaj na tok stečaja u Koksari. Zakonska i izvršna ovlaštenja posjeduju isključivo stečajni upravnik i Trgovački sud u Tuzli koji ga je imenovao. Gradonačelnik, gradsko vijeće niti bilo koja gradska institucija nemaju ingerencije da utiču na odluke stečajnog upravnika, uključujući i kriterijume i izbor radnika koji će ostati bez posla.

Ono što Grad može uraditi jeste da pruži moralnu podršku radnicima, ukaže na eventualne nepravilnosti, apeluje prema višim nivoima vlasti – kantonalnim i federalnim – te da u javnom prostoru insistira na zakonitosti procesa. Ali sve to ima granice i ne mijenja osnovnu činjenicu: odluke se donose drugdje.

U takvoj situaciji, preuzimanje centralne uloge u rješavanju problema Koksare nosi značajan politički rizik. Organizovanjem sastanka u Gradskoj upravi, umjesto da insistira da se isti održi na kantonalnom nivou – gdje se inače nalaze poluge moći – Grad je, htio to ili ne, ovime postao medijski i politički centar dešavanja. Time je otvoren prostor da nezadovoljni radnici i javnost kasnije percepiraju da “Grad ne čini dovoljno”, iako realno ne može učiniti gotovo ništa.

Iako se može pretpostaviti da je namjera bila dobra, te da je postojala želja da se pruži podrška radnicima, istovremeno je očito da potez nosi elemente pokušaja da se privuče medijska pažnja na lokalni nivo vlasti. Politička pronicljivost u trenucima kada se svi drugi akteri – i kantonalni i federalni – oglašavaju samo kada je nužno, podrazumijeva i procjenu rizika.

U ovom slučaju, rizik da Grad Lukavac bude prikazan kao ključni akter u procesu na koji nema nikakav utjecaj, čini se većim od koristi. Zbog toga se postavlja opravdano pitanje:
Da li je medijska vidljivost bila važnija od indirektnog preuzimanja vodeće uloge i najveće odgovornosti?

– “Pakao je popločan dobrim namjerama” (“Hell is paved with good intentions“) / James Boswell: „Život Semjuela Džonsona“.