Prije Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina bila je pod austrougarskom upravom, a svi njeni muški stanovnici bili su vojni obveznici Austro-Ugarske vojske. Nakon atentata u Sarajevu 1914. godine i objave rata, svi su mobilisani i upućeni na front u rat protiv Kraljevine Srbije.

Porijeklo i značenje pjesme

Među najpoznatijim srpskim patriotskim kompozicijama posebno se izdvaja „Marš na Drinu“. Ovaj vojni marš komponovao je Stanislav Binički 1915. godine u čast pobjede srpske vojske u Cerskoj bici. Vremenom je prerastao u simbol otpora i zajedništva, a u narodu se doživljava kao podsjetnik na herojsku borbu protiv Austro-Ugarske i znak ponosa.

Historijski paradoks

Dok su vojnici Kraljevine Srbije izvojevali pobjede nad austrougarskim trupama, bosanski Srbi – tada austrougarski podanici – u velikom broju bili su mobilisani upravo u vojsku koja je napadala Srbiju. Iako su zabilježeni brojni slučajevi dezerterstva i prelaska na srpsku stranu, historijska činjenica ostaje: bosanski Srbi su se u Prvom svjetskom ratu u najvećem dijelu nalazili na strani agresora prema Srbiji.

Upravo zato današnje poistovjećivanje bosanskih Srba sa „Maršom na Drinu“ djeluje paradoksalno, pa i morbidno – jer pjesma slavi pobjedu nad vojskom u kojoj su i oni sami tada ratovali.

Kolektivno pamćenje i emocije

Tokom vremena, u kolektivnom pamćenju potisnuta je činjenica o mobilizaciji bosanskih Srba u austrougarske jedinice, dok su u prvi plan stavljane priče o dobrovoljcima koji su prešli Drinu i borili se za Srbiju. Tako je stvoren narativ o zajedničkom stradanju i borbi, u kojem su razlike između „beogradskih“ i „bosanskih“ Srba izbrisane.

Zbog toga „Marš na Drinu“ danas u Republici Srpskoj ima snažnu emotivnu snagu i redovno se izvodi na proslavama i manifestacijama, gdje izaziva osjećaje ponosa i pripadnosti.

Identitet i „posrbljavanje“ pravoslavnih Bošnjaka

Paradoks dodatno produbljuje pitanje identiteta. Prema brojnim historičarima, pravoslavni u Bosni i Hercegovini su se dugo identifikovali prvenstveno kroz vjeru, a ne kroz moderni nacionalni identitet. Noel Malcolm u djelu Bosnia: A Short History navodi da su stanovnici Bosne do 19. stoljeća sebe primarno vidjeli kao muslimane, katolike ili pravoslavce.

Dubravko Lovrenović i Mark Mazower ističu da se tek krajem 19. stoljeća, uz snažan uticaj Srpske pravoslavne crkve i beogradskih političkih krugova, oblikuje ideja „bosanskih Srba“.

Drugim riječima, današnje poistovjećivanje sa „Maršom na Drinu“ nije samo paradoks vezan za Prvi svjetski rat, nego i posljedica procesa nacionalnog oblikovanja pravoslavnih Bošnjaka u srpski nacionalni korpus.

Zaključak

Veza bosanskih Srba sa „Maršom na Drinu“ pokazuje kako emocije i simboli često nadvladaju historijske činjenice. Pjesma nastala u čast pobjede nad vojskom u kojoj su i sami bili mobilisani, postala je simbol njihovog identiteta. Taj paradoks otkriva i ironiju historije: kroz kolektivno sjećanje i reinterpretaciju prošlosti, „Marš na Drinu“ je od vojnog marša postao ogledalo složenog procesa stvaranja identiteta u Bosni.