Istraživački novinar Vuk Cvijić upozorava da promjena vlasti u Srbiji neće sama po sebi značiti i raskid s mogućim vezama politike, bezbjednosnih službi i organizovanog kriminala. Posebno je ukazao na pitanje odgovornosti policijskih i tužilačkih struktura, finansijskih tokova prema medijima i mogućeg prikrivanja dokaza.
Šta se dešavalo u institucijama Srbije tokom prethodnih godina, ko je raspolagao komunikacijama pripadnika kriminalnih grupa i zašto pojedine istrage nisu pokrenute ranije? To su neka od ključnih pitanja koja je istraživački novinar Vuk Cvijić otvorio u razgovoru za Slavija Info, o kojem je 21. novembra izvijestio portal KoSSev.
Cvijić, novinar nedjeljnika Radar, koji zajedno s kolegom Milanom Radonjićem istražuje veze organizovanog kriminala s državnim strukturama, smatra da se nakon političkih promjena u Srbiji mora ispitati ne samo odgovornost neposrednih izvršilaca nego i onih koji su eventualno izdavali naloge, štitili pojedince ili sprečavali rad institucija.
Prema njegovoj ocjeni, dio policijskih službenika i tužilaca ranije je prikupljao dokaze, ali nije imao podršku rukovodstva za pokretanje postupaka. Istovremeno, smatra da oni koji su tek nakon promjene političkih okolnosti počeli djelovati ne mogu biti oslobođeni odgovornosti za ranije propuštanje reakcije.
Skaj prepiske: Ko je imao pristup informacijama?
Jedna od najosjetljivijih tema razgovora bile su komunikacije preko aplikacije Skaj, koje su istraživački novinari Radara objavljivali u tekstovima o vezama kriminalnih grupa Darka Šarića s pojedinim predstavnicima državnog vrha.
Cvijić je posebno ukazao na komunikaciju povezanu s Bojanom Stanojkovićem, jednim od Šarićevih saradnika, tvrdeći da određene prepiske nisu bile dostupne javnosti, a prema njegovim saznanjima možda ni tužilaštvu, već su bile čuvane unutar Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije.
„Ta komunikacija nije bila dostupna javnosti, pa izgleda ni tužilaštvu, bila je skrivena, čuvana u MUP-u“, izjavio je Cvijić.
Zbog toga je otvorio pitanje ko je raspolagao ovim materijalima, zašto nisu bili dostupni nadležnim organima i da li je neko sprečavao njihovo korištenje u istragama.
Dodatnu težinu ovim navodima daju ranija istraživanja portala KRIK. Taj istraživački medij je još 2024. godine objavio detalje policijske krivične prijave u kojoj su bivši ministar policije Nebojša Stefanović i nekadašnji visoki funkcioner BIA Marko Parezanović identifikovani kao osobe koje su, prema policijskim nalazima i Skaj komunikacijama, pomagale Šarićevom kriminalnom krugu.
Međutim, Tužilaštvo za organizovani kriminal tada je saopštilo da nije dobilo dokaze kojima bi se potvrdilo da se iza kodnih imena Edo i Markus nalaze upravo Stefanović i Parezanović. Obojica su negirali povezanost s kriminalnom grupom.
Vučić i Parezanović pozvani kao svjedoci
Posebnu pažnju izazvalo je pitanje komunikacije u kojoj se spominju nekadašnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i bivši funkcioner BIA Marko Parezanović.
Prema izvještaju KRIK-a, sudija Vladan Ivanković odlučio je da Vučić i Parezanović budu pozvani kao svjedoci u postupku protiv Darka Šarića za pranje novca.
U ranijim istraživanjima Radara i KRIK-a analizirane su poruke u kojima se spominju osobe pod kodnim imenima Oskar i Markus, a novinari su iznijeli tumačenja o mogućim identitetima i njihovim vezama s državnim strukturama.
Posebno je zanimljivo Parezanovićevo objašnjenje da je određene aktivnosti provodio po nalozima viših instanci.
Cvijić je upravo zbog toga postavio pitanje ko je izdavao takve naloge i kakva je bila stvarna uloga pojedinih državnih funkcionera.
Važno je naglasiti da pozivanje na svjedočenje ne znači da je osoba osumnjičena ili optužena za krivično djelo. Eventualna odgovornost može se utvrđivati isključivo kroz zakonit postupak i na osnovu dokaza.
Više od 800.000 eura mjesečno za Informer?
Cvijić je značajan dio razgovora posvetio i finansiranju medija koji su godinama podržavali politiku prethodne vlasti.
Govoreći o Telekomu Srbija, naveo je da su ranije objavljivani iznosi od 500.000 do 750.000 eura mjesečno za Informer, ali je dodao da je, prema njegovim saznanjima, taj iznos prelazio i 800.000 eura.
Osim Telekoma, spomenuo je i sredstva lokalnih samouprava koja su, prema njegovim tvrdnjama, usmjeravana prema pojedinim medijima i javnim ličnostima.
Ovi navodi otvaraju pitanje načina korištenja javnog novca, kriterija za dodjelu sredstava i eventualnog političkog uticaja na medijsko tržište.
Ipak, iznesene iznose treba posmatrati kao tvrdnje novinara, a ne kao konačno utvrđene finansijske činjenice. Za njihovu potvrdu potrebni su ugovori, poslovna dokumentacija, podaci o plaćanjima i odgovori kompanija i institucija na koje se odnose.
Alta banka, Milenijum tim i novac iz javnih budžeta
Među temama razgovora našli su se i poslovanje Alta banke, postupanje Narodne banke Srbije, kompanija Milenijum tim i izdvajanja iz budžeta Pančeva.
Cvijić smatra da je potrebno detaljno ispitati tokove novca, poslovne veze i način na koji su državne institucije kontrolisale pojedine finansijske aktivnosti.
Posebno je kritikovao izostanak ranijih finansijskih istraga protiv osoba koje su, prema njegovim tvrdnjama, imale korist od sistema mogućih zloupotreba.
Njegov stav je da nije dovoljno utvrđivati samo ko je neposredno učestvovao u određenom krivičnom djelu. Potrebno je ispitati i porijeklo imovine, tokove novca, eventualne posrednike i one koji su omogućavali takve aktivnosti.
Govorio je i o potrebi da se eventualne istrage protiv kompanija vode tako da posljedice ne snose radnici koji nisu učestvovali u nezakonitim poslovima.
Novinari Radara tvrde da su bili fizički praćeni
Cvijić je govorio i o pritiscima na istraživačke novinare.
Prema njegovim riječima, članovi redakcije Radara uoči izbora primjećivali su fizičko praćenje, ljude koji su se pojavljivali ispred njihovih stanova i mjesta sastajanja, kao i probleme s telefonskom i elektronskom komunikacijom.
Naveo je da su se zbog takvih okolnosti osjećali fizički nesigurno.
Ovakvi navodi dodatno ukazuju na važnost zaštite novinara koji istražuju organizovani kriminal, korupciju i moguće zloupotrebe državnih institucija.
Druga prilika nakon 5. oktobra
Jedna od najvažnijih poruka Cvijićevog razgovora odnosi se na period nakon promjene vlasti.
Podsjetio je na demokratske promjene iz oktobra 2000. godine, nakon kojih, prema njegovoj ocjeni, bezbjednosne službe nisu temeljno reformisane. Upozorio je da se slična greška ne smije ponoviti.
„Ovo nam je druga prilika u 21. veku. Imali smo tu priliku posle 5. oktobra. Nismo iskoristili“, poručio je.
Prema njegovom mišljenju, nije dovoljno promijeniti rukovodioce policije, BIA-e i drugih bezbjednosnih struktura. Potrebno je utvrditi kako su funkcionisali odnosi između politike, kriminalnih grupa, policije, obavještajnih službi i medija.
Posebno je upozorio na mogućnost da ljudi koji su izgubili političku moć zadrže značajan finansijski i medijski uticaj.
Promjena vlasti nije isto što i promjena sistema
Cvijićev intervju otvara pitanja koja prevazilaze političku smjenu u Srbiji. Ona se odnose na funkcionisanje institucija, nezavisnost pravosuđa, kontrolu javnog novca i odgovornost državnih službenika.
Posebno je važno pitanje zašto su pojedine informacije i materijali, prema navodima istraživačkih novinara, godinama postojali, a nisu doveli do odgovarajućih institucionalnih reakcija.
Odgovornost ne bi smjela zavisiti od toga ko je trenutno na vlasti, niti bi istrage smjele biti sredstvo političkog obračuna s prethodnicima. One moraju biti zasnovane na dokazima, uz poštovanje pretpostavke nevinosti i jednak tretman svih pred zakonom.
Upravo će način na koji se Srbija bude suočila s ovim pitanjima pokazati da li je riječ samo o promjeni političkog rukovodstva ili o stvarnom pokušaju uspostavljanja institucija koje rade nezavisno od političkih centara moći.
Izvori: KoSSev, Radar, KRIK, N1, Slavija Info.
