Nakon što je Crna Gora u junu vratila u Srbiju grupu od oko 90 srbijanskih državljana, među kojima su identifikovani i pripadnici političkog miljea vlasti u Beogradu, sada je u Beogradu crnogorskim navijačima onemogućen nastavak putovanja prema Kipru. Dva događaja, različite okolnosti i isto pitanje: koliko politika i međudržavne tenzije utiču na tretman građana?
Slučaj grupe crnogorskih navijača kojima je 13. novembra na beogradskom aerodromu „Nikola Tesla“ onemogućeno da nastave putovanje prema Kipru dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra u kontekstu ranijeg incidenta na aerodromu u Tivtu.
Naime, samo nekoliko mjeseci ranije, 3. juna 2026. godine, crnogorske sigurnosne službe vratile su u Srbiju grupu od približno 90 srbijanskih državljana koji su čarter letom iz Beograda stigli u Tivat.
JUNSKA DEPORTACIJA IZ TIVTA: GRUPA POVEZIVANA SA SRBIJANSKOM VLAŠĆU
Crnogorska policija je tada grupu označila kao sigurnosno interesantne osobe, navodeći da su pojedinci evidentirani zbog krivičnih djela i prekršaja s elementima nasilja.
Tokom kontrole oduzeta su dva autobusa srbijanskih registarskih oznaka, komunikacijska oprema, pomorska radio-stanica i transparent s političkom porukom „Srbija pobjeđuje“.
Istraživanje Radija Slobodna Evropa pokazalo je da su među deportovanim osobama bile pristalice Srpske napredne stranke, ali i osobe koje su povezivane s napadima na antivladine demonstrante u Srbiji.
Crnogorski mediji su grupu opisivali i kao neformalno obezbjeđenje Aleksandra Vučića, što zvanično nije potvrđeno.
Predsjednik Srbije je kasnije u Tivtu izjavio da se radilo o aktivistima koji su željeli postaviti transparente podrške Srbiji, priznajući da je njihovo organizovanje predstavljalo pogrešnu političku odluku koja mu je stvorila problem.
Nakon sigurnosnih provjera, grupa je istim avionom vraćena u Beograd, a crnogorske vlasti najavile su zabranu njihovog budućeg ulaska u zemlju.
NOVEMBARSKI SLUČAJ: CRNOGORSKI NAVIJAČI ZAUSTAVLJENI U BEOGRADU
Pet mjeseci kasnije, na beogradskom aerodromu dogodio se novi incident, ovoga puta s državljanima Crne Gore.
Navijačka grupa „Ultra Crna Gora“ saopštila je da je njenim članovima, koji su preko Beograda putovali na Kipar kako bi bodrili crnogorsku reprezentaciju, onemogućeno ukrcavanje na let za Larnaku.
Prema izvještajima crnogorskih medija, radilo se o grupi od približno 20 navijača iz Podgorice i Nikšića.
Navijači tvrde da policija na aerodromu nije evidentirala nijedan njihov prekršaj, te da im nije jasno zbog čega je cijeloj grupi s crnogorskim pasošima uskraćen nastavak putovanja.
Jedan od putnika, Marko Blečić, izjavio je za podgoričku Antenu M da su tri ili četiri osobe konzumirale alkohol, ali da su bile odvojene od ostatka grupe. Prema njegovim riječima, nije bilo incidenata, a putnici su čak predlagali alkotestiranje.
Air Serbia je, s druge strane, saopštila da je odluka o neukrcavanju donesena isključivo na osnovu procjene sigurnosti leta. Kompanija navodi da je posada izrazila zabrinutost zbog ponašanja grupe putnika i okolnosti koje su ukazivale na moguće konzumiranje alkohola i potencijalni uticaj na sigurnost leta.
Iz kompanije su naglasili da kapetan ima krajnje ovlaštenje i odgovornost da odluči o prihvatljivosti putnika za prevoz.
Navijačka grupa je nakon događaja najavila bojkot Air Srbije.
POLITIČKE TENZIJE ILI DVIJE ODVOJENE SIGURNOSNE ODLUKE?
Iako se ova dva događaja ne mogu izjednačiti, njihova vremenska blizina i okolnosti u kojima su se dogodili otvaraju prostor za pitanje o uticaju političkih odnosa Srbije i Crne Gore na tretman njihovih državljana.
U junskom slučaju crnogorske vlasti su se pozvale na sigurnosne procjene, dok Air Serbia u novembarskom slučaju također obrazlaže svoju odluku sigurnošću putnika i posade.
Postoji, međutim, važna razlika: u Tivtu je bila riječ o organizovanoj grupi srbijanskih državljana, uz političke transparente i opremu koja je privukla pažnju sigurnosnih službi, dok je u Beogradu riječ o navijačima koji su putovali na međunarodnu fudbalsku utakmicu.
Zbog toga bi bilo neodgovorno tvrditi da je novembarska odluka Air Srbije direktna odmazda za junsku deportaciju. Za takvu tvrdnju zasad nema javno dostupnih dokaza.
Ipak, ostaje pitanje da li će nadležne institucije u oba slučaja pružiti dovoljno transparentna objašnjenja kako bi se otklonile sumnje u selektivan tretman putnika na osnovu njihovog porijekla ili državljanstva.
Jer sigurnosne procjene mogu biti opravdan razlog za ograničavanje putovanja, ali njihova primjena mora biti utemeljena na konkretnim okolnostima, a ne na kolektivnom tretmanu ljudi zbog pripadnosti određenoj grupi ili državljanstva.
Izvori: Radio Slobodna Evropa, RTS, Vijesti, Antena M, Portal ETV. Analiza: LuPortal
