Rezultati Općih izbora 2026. godine pokazuju jednu naizgled paradoksalnu činjenicu: SDA je ponovo ubjedljivo najjača stranka među bošnjačkim biračkim tijelom, ali njen predsjednik Bakir Izetbegović još jednom nije uspio dobiti izbore za člana Predsjedništva BiH. Još važnije, njegov lični rezultat ponovo je slabiji od rezultata stranke. To otvara pitanje koje SDA više ne može jednostavno zaobići: da li je problem u stranci ili u njenom dugogodišnjem lideru?

Prema preliminarnim rezultatima nakon približno 95 posto obrađenih biračkih mjesta, Denis Bećirović osvojio je oko 206.684 glasa, odnosno 26,75 posto, dok je Bakir Izetbegović imao 184.237 glasova ili 23,84 posto. Semir Efendić osvojio je 139.584 glasa, odnosno 18,06 posto. Prednost Bećirovića nad Izetbegovićem tako je bila nedostižna već prije završetka obrade rezultata.

Ovaj rezultat je posebno zanimljiv kada se pogleda rezultat SDA kao stranke.

  • U izboru za Predstavnički dom Parlamenta BiH iz Federacije BiH, prema preliminarnim podacima, SDA je bila ubjedljivo prva sa više od 230.000 glasova.
  • Na nivou Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, SDA je zauzela prvo mjesto sa više od 220.000 glasova i oko 30,5 posto podrške. SDP je bio drugi, a HDZ sa koalicionim partnerima treći.

Dakle, rezultati teško mogu biti protumačeni kao poruka „samo da nije SDA“. Naprotiv. SDA je i dalje politička organizacija sa veoma snažnom podrškom u bošnjačkom biračkom tijelu. Ona je u Federaciji ostala najjača pojedinačna politička stranka i na državnom i na federalnom nivou.

Ali upravo zato rezultat Bakira Izetbegovića postaje još zanimljiviji.

Birači koji su glasali za SDA nisu automatski glasali i za njenog predsjednika. To je politička činjenica koju je teško objasniti pričom da je problem isključivo u SDA kao stranci.

I sam Izetbegović je nakon izbora priznao da je SDA ostvarila bolji rezultat od njega lično. Njegova tugaljiva poruka bila je da je „bitno da je SDA pobijedila“, dok je vlastiti rezultat i eventualne promjene na čelu stranke pokušao staviti u drugi plan.

A upravo bi suprotno trebalo biti predmet ozbiljne analize unutar SDA.

Ako stranka osvaja više od 30 posto glasova na federalnom nivou, a njen predsjednik ne uspijeva osvojiti ni četvrtinu glasova kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, onda očigledno postoji razlika između podrške stranci i podrške njenom lideru.

To više nije slučajnost.

To je politička poruka.

SDA ima problem sa Izetbegovićem i ekipom

Najjednostavnije objašnjenje rezultata jeste da dio birača očigledno nema problem sa SDA kao političkom organizacijom, njenom infrastrukturom, politikama ili kandidatima na parlamentarnim listama, ali ima problem sa Bakirkom Izetbegovićem kao kandidatom za najvišu državnu funkciju.

I to nije prvi put.

  • Na izborima 2022. godine Izetbegović je osvojio 214.412 glasova ili 37,25 posto, dok je Denis Bećirović dobio 330.238 glasova i ubjedljivo pobijedio.
  • Četiri godine kasnije Izetbegović je ponovo poražen od istog političkog protivnika.

Prema preliminarnim rezultatima 2026. godine, Izetbegović je u odnosu na 2022. izgubio desetine hiljada glasova, iako je SDA kao stranka istovremeno značajno popravila svoje parlamentarne rezultate.

Tu se dolazi do mnogo važnijeg pitanja od samog izbornog poraza.

Zašto bi SDA i dalje insistirala na kandidatu koji očigledno ima znatno užu podršku od same stranke?

Ako je cilj osvojiti Predsjedništvo BiH, onda kandidat mora biti prihvatljiv ne samo tradicionalnom biračkom tijelu SDA nego i velikom broju birača izvan njega.

Izetbegović to već drugi put nije uspio.

„Samo nek nije Bakir“ – poruka koju SDA ne bi smjela ignorisati

Nije teško zaključiti da dio bošnjačkih birača na ovim izborima nije glasao protiv SDA, nego protiv Bakira Izetbegovića.

To ne znači da svi birači koji nisu glasali za njega imaju isti stav, niti da se može govoriti u ime cijelog bošnjačkog naroda. Ali izborni rezultat dovoljno jasno pokazuje da Izetbegović nema podršku koju ima SDA kao stranka.

Tu je ogromna razlika.

I upravo zbog toga bi ovi izbori za SDA mogli biti dobra prilika da napokon krenu u već deceniju očekivano unutrašnje preslagivanje.

Stranka ima infrastrukturu, organizaciju, veliki broj članova i veoma stabilno biračko tijelo. Ima i čitavu generaciju mlađih političara koji su u protekle četiri i više godina obnašali veoma značajne funkcije i ostvarili rezultate koji su im omogućili da izgrade vlastitu političku prepoznatljivost.

Zašto bi onda sudbina tih ljudi morala biti vezana za političku sudbinu jednog čovjeka?

Posebno je pitanje koliko je Izetbegovićeva kandidatura za Predsjedništvo BiH mogla pomoći ili odmoći mlađim kandidatima SDA. Kada se izborna kampanja pretvori u svojevrsni referendum o jednom lideru, kandidati na parlamentarnim listama mogu ostati u sjeni njegove lične političke prošlosti.

A rezultati 2026. pokazuju da je SDA kao stranka imala dovoljno snage da ostvari veoma dobar rezultat čak i bez toga da njen predsjednik osvoji Predsjedništvo.

Problem više nije samo Bakir – nego i teret koji nosi njegovo ime

Bakir Izetbegović danas ne ulazi u izbore kao političar bez prošlosti.

Njegovo ime je već godinama vezano za različite političke kontroverze, sukobe i afere koje su obilježile javni prostor. Dodatni politički teret predstavljaju i kontroverze vezane za njegovu suprugu Sebiju Izetbegović, uključujući dugotrajne sporove i javne polemike oko njenog akademskog statusa, diploma i zvanja, kao i njeni jsvni nastupi i objave na društvenim đrežama koje su u javnosti često izazivali burne negativne reakcije.

Bez obzira na to kako pojedinac procjenjuje svaku od tih afera, politička činjenica jeste da su te afere postale dio javne slike porodice Izetbegović.

A političar ne može birati samo teme o kojima će građani suditi. Birači će suditi i o onome što političar nosi sa sobom.

I upravo tu SDA ima problem.

Za dio birača Bakir Izetbegović više nije samo predsjednik SDA. On je postao simbol jedne čitave političke epohe, sa svim njenim promašajima, sukobima i kontroverzama.

Zato njegovo ime može biti mnogo veći problem kada se bira pojedinac za Predsjedništvo nego kada se bira politička stranka za parlament.

SDA je dobila više od Bakira

Ovo je možda i najvažnija lekcija izbora 2026. godine.

  • SDA je dobila značajan broj glasova.
  • Bakir Izetbegović nije dobio ni približno toliko.

Prema preliminarnim rezultatima, SDA je u izboru za Predstavnički dom Parlamenta BiH iz Federacije imala oko 231.803 glasa, dok je Izetbegović u utrci za Predsjedništvo, prema tada objavljenim preliminarnim podacima, imao oko 184.237. Razlika je približno 47.500 glasova.

Na federalnom nivou razlika između podrške SDA i ličnog rezultata njenog predsjednika još je izraženija.

To znači da SDA ima birače koji su spremni zaokružiti SDA, ali nisu spremni zaokružiti Bakira.

Za ozbiljnu političku stranku to bi morala biti veoma važna poruka.

Možda SDA ne treba mijenjati svoju politiku onoliko koliko treba promijeniti ljude koji je predstavljaju.

Šta sa mlađim kadrovima?

SDA na ovim izborima nije ostala bez novih i mlađih političkih lica.

Naprotiv, pojedini kandidati ostvarili su veoma dobre individualne rezultate. Među najuspješnijima po broju preferencijalnih glasova bili su Haris Zahiragić, Muamer Zukić, Midhat Čaušević i Mirsad Zaimović na državnom nivou, dok su među kandidatima za Parlament FBiH visoke rezultate ostvarili Nezir Pivić, Adnan Efendić, Bego Gutić i Irfan Halilagić.

To pokazuje da SDA nije politička organizacija bez budućnosti.

Naprotiv.

Možda je najveći problem upravo u tome što njena budućnost više ne mora nužno biti vezana za njenu prošlost.

Ako SDA želi ostati najjača bošnjačka stranka i u narednim izbornim ciklusima, morala bi otvoriti prostor za generaciju političara koji nemaju teret ratnih, porodičnih i višegodišnjih političkih kontroverzi koje prate Izetbegovićevo ime.

To ne znači da Bakir Izetbegović mora nestati iz politike – mada bi zo bilo nakbolje rjepenje – ali definitivno znači da SDA mora biti dovoljno jaka da krene u nastavak bez njegovih kandidatura barem za Predsjedništvo BiH.

Niska izlaznost – pobjeda disciplinovanih biračkih baza

Još jedan važan element ovih izbora jeste izrazito niska izlaznost.

Prema podacima CIK-a, izlaznost je bila oko 41,5 posto, odnosno znatno ispod nivoa iz 2022. godine, kada je ukupna izlaznost iznosila oko 51,45 posto.

To je veoma važna činjenica.

Kada na izbore izađe manje od polovine registrovanih birača, rezultat sve više zavisi od toga ko ima najdisciplinovanije i najorganizovanije biračko tijelo.

U takvim okolnostima političke stranke sa snažnom infrastrukturom, jasnim identitetskim porukama i tradicionalno stabilnim biračkim bazama imaju veliku prednost.

To se vidi i u rezultatu SDA.

S druge strane, građanske i multietničke stranke ne mogu očekivati uspjeh samo na osnovu pretpostavke da postoji veliki broj građana koji žele promjene. Ti građani moraju izaći na izbore.

Posebno je problematična politička pasivnost mlađe populacije, ali za tvrdnju da su upravo mladi u određenom procentu apstinirali ne postoje dovoljno precizni podaci u trenutno objavljenim rezultatima.

Ono što se može zaključiti jeste da je ukupno niska izlaznost posebno pogodovala strankama koje raspolažu stabilnim i disciplinovanim biračkim bazama.

Zbog toga je mnogo preciznije govoriti o mobilizaciji tradicionalnih birača nego tvrditi da su određene stranke pobijedile zato što su njihovi birači stariji ili manje obrazovani.

Isto važi i za eventualnu mobilizaciju putem vjerskih institucija. Takve tvrdnje mogu biti predmet ozbiljne analize samo tamo gdje postoje konkretni dokazi o političkoj agitaciji, a ne kao opća pretpostavka o ponašanju birača.

Analiza: LuPortal