Danas su Opći izbori u Bosni i Hercegovini. Nakon 30 dana kampanje, predizbornih skupova, plakata, saopćenja, obećanja i političkih poruka, građani izlaze na biračka mjesta i odlučuju kome će povjeriti svoj glas. Prije nego što zaokružite broj stranke ili kandidata, možda vrijedi još jednom zastati i razmisliti.

Tokom posljednjih 30 dana političari su pažljivo birali riječi. Govorili su ono za šta su procijenili da birači žele čuti i što bi ih moglo uvjeriti da upravo njima daju svoj glas. To je sastavni dio svake izborne kampanje. Međutim, ono što je političar govorio tokom kampanje ne bi trebalo biti jedino mjerilo na osnovu kojeg ćemo danas donijeti odluku.

Glasati po savjesti ne znači glasati bez razmišljanja i slijepo slijediti ono što smo čuli na predizbornim skupovima, pročitali na društvenim mrežama ili vidjeli na plakatima. Glasati po savjesti znači razmisliti o svemu što smo čuli, ali mnogo veću pažnju posvetiti onome što su političari i stranke zaista radili u godinama koje su iza nas.

Zato bi prije zaokruživanja trebalo postaviti jednostavno pitanje: šta su obećali, a šta su ispunili? Šta su govorili prije četiri godine, a šta su uradili nakon što su dobili vlast?

  • Kakve su odluke donosili kada više nisu morali tražiti naše glasove
  • Jesu li za rezultate i svog i tuđeg rada preuzimali zasluge
  • Jesu li odgovornost za neuspjehe uvijek prebacivali na nekoga drugog?

Važno je pogledati i druge činjenice koje se mogu provjeriti.

  • Postoje li protiv pojedinih kandidata javno dostupne informacije o krivičnim prijavama, istragama ili sudskim postupcima i kakav je stvarni status tih postupaka?
  • Jesu li se u javnosti pojavljivali u društvu ljudi koji su predmet ozbiljnih istraga ili sumnji?
  • Jesu li u protekle četiri godine značajno povećali svoj imetak i bogatstvo i može li se takav rast objasniti njihovim poznatim prihodima?

Treba se zapitati i kako su koristili javne funkcije.

  • Jesu li zapošljavali članove porodice, rodbinu?
  • Jesu li zapošljavali prijatelje i stranačke saradnike?
  • Jesu li na javne funkcije ili radna mjesta dolazili ljudi bliski njima, njihovim saradnicima ili stranačkim strukturama?
  • Jesu li javne institucije posmatrali prvenstveno kao servis građana ili i kao prostor za političko nagrađivanje i zapošljavanje podobnih?

Naravno, ne treba vjerovati svakoj glasini niti bilo koga osuđivati bez dokaza, jer politička konkurencija često proizvodi optužbe koje nemaju uporište u činjenicama. Ali jednako tako ne treba zanemarivati javno dostupne i provjerljive informacije samo zato što nam se ne dopada ono što govore o političaru ili stranci kojoj smo skloni.

Zato danas:

  • ne treba birati samo između onoga što političari obećavaju,
  • treba napraviti razliku između riječi i djela,
  • treba uočiti tazliku između predizborne reklame i stvarnih rezultata,
  • treba se sjetiti onoga što su govorili prije izbora i onoga što su radili nakon što su osvojili vlast.

Ako danas budemo odlučivali isključivo na osnovu onoga što smo čuli tokom posljednjih 30 dana, a zanemarimo ono što smo gledali tokom prethodne četiri godine, postoji opasnost da više vrednujemo predizbornu poruku nego stvarni politički učinak. A mandat traje četiri godine, dok nova prilika za izbor dolazi tek nakon njih.

Zato glasajte po savjesti, ali neka ta savjest bude potpomognuta činjenicama, vlastitim iskustvom i sjećanjem.

Ne morate glasati zato što vam neko kaže da morate, niti samo zato što neko lijepo govori, pripada „vašima“ ili vas uvjerava da je njegov izbor jedini mogući.

Zastanite, razmislite i pogledajte šta je ko govorio, ali još pažljivije pogledajte šta je ko radio.

Sretan vam dan Općih izbora u Bosni i Hercegovini.

Birajte mudro, jer sljedeću priliku imat ćete tek za četiri godine. Nemojte te četiri godine provesti u kajanju zato što ste više vrednovali ono što vam je bilo rečeno nego ono što je u stvarnosti urađeno.

Glasaj po savjesti jer je jedino tako ispravno.

LuPortal