Piše Izudin Maleškić, brigadir u penziji

Nedavno je na svjetlost dana isplivala još jedna afera, novi kriminal u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.
U kasarni “Stojkovići” kod Novog Travnika nestalo je između 150 i 230 tona pogonskog goriva.

U medijskom prostoru na tu temu skoro nikakvih reakcija, kao da se ništa nije desilo. Logika ako se krade na svakom ćošku ove države pa zašto se ne bi kralo i u OS BiH pogubna je za cijelo društvo. Ovakvo i slično razmišljanje nažalost dijeli većina građana.

U odbrambenom segmentu vrlo je opasno, pa čak može biti i tragično svako relativiziranje kriminala i korupcije tako što se na te pošasti gleda kao na potpuno normalne pojave za društvo kakvo je naše.

Iako je kriminal poguban za bilo koje društvo ipak se na otuđenje naoružanja i vojne opreme ne smije gledati kroz istu prizmu kao na otuđenje nekog građevinskog materijala, motokultivatora, ili bilo čega drugog na što smo se već navikli.

Upravo zbog velike opasnosti i mogućih tragičnih posljedica zbog poroznosti u odbrambenom sistemu depolitizacija i profesionalni standardi moraju biti uspostavljeni kao temelj oružanih snaga.
Takav temelj nažalost Oružane snage Bosne i Hercegovine još uvijek nemaju.

Informacija koja se pojavila u medijima o nestanku 150 do 230 tona pogonskog goriva iz vojnog skladišta Oružanih snaga “Stojkovići” kod Novog Travnika pali alarm upravo tog problema poroznosti u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama Bosne i Hercegovine. Tolika količina niti se mogla izvući neprimjećeno, niti se mogla iznijeti u kanisterima. Nestanak između 10 i 20 cisterni upućuje na ozbiljnu sumnju da te cisterne nikada nisu ni ušle u krug kasarne. S druge strane postavlja se ozbiljno pitanje kako su onda fakture mogle ući bez goriva.

U prvom redu vlast, potom sve političke stranke, i na kraju sami građani trebali bi javno postaviti pitanje uloge tužilaštva Bosne i Hercegovine u svemu tome.

Da bi što bolje shvatili gorući problem ogromnog političkog uticaja na OS BiH, ali i velikog uticaja duboke države sjetimo se samo primjera kriminala koji su objelodanjeni u medijima bez ikakve kasnije utvrđene odgovornosti po komandnoj liniji.

  • Tako je 2017.godine iz kasarne u Bileći nestalo 6 komada pištolja tipa “Makarov”, 8 komada pištolja “Škorpion” tipa APi M84, i 9 zatvarača za tenkove ( svaki zatvarač težak je 150 kg i nemoguće ih je bilo otuđiti bez dobre organizacije).
  • Iz kasarne u Visokom 2011.godine nestalo je 47 pištolja “Zastava 999“.
  • U kasarni Rajlovac 2019.godine zbog neispravne hidrantske mreže izgorio je objekat br.15 Glavne logističke baze i tom prilikom izgorila je značajna količina vojne opreme i naoružanja. Nezvanično je izgorilo 400 pušaka, a još nezvaničnije ta brojka je mnogo veća Tačan broj se ipak može utvrditi ako se uđe u proces rashodovanja kojim su se sve te izgorjele a zadužene puške kasnije morale rashodovati.
  • Također je 2021.godine iz kasarne Pazarić nestalo 25 komada pištolja.
  • Iz kasarne u Doboju nestalo je 5000 granata na putu do poligona za uništenje.

Bez sumnje ovo je samo vrh ledenog brijega kriminala i korupcije u OS BiH bez ikakve odgovornosti.

A zašto?

Zato što iza svih generala u OS BiH stoje nacionalne stranke koje su vezane snažnim interesnim vezama koje u konačnici doprinose uništavanju OS BiH.

Da nije sve to tako danas bi bar u slučaju nestanka ogromne količine pogonskog goriva u kasarni “Stojkovići” po komandnoj odgovornosti neko morao biti odgovoran, da li je to komandant Komande podrške OS BiH ili njegov zamjenik za resurse, ili pak komandant Komande logistike OS BiH, pa sve do načelnika Zajedničkog štaba OS BiH ili njegovog zamjenika za resurse.

Neko je morao biti upoznat i neko od njih je sigurno kriv.

Po starom uhodanom scenariju na kraju niko neće odgovarati ili će možda “zaplatiti” tamo neki podoficir rukovaoc skladišta, i tako će se zatvoriti i ovaj slučaj.

Kada su afere u pitanju nemoguće je zaobići korupcijsku aferu nelegalne prodaje i izvoza viška neperspektivnog naoružanja, municije i vojne opreme zagrebačkoj firmi “Scout”.

U toj aferi firma “Scout” je umjesto samo starog i neperspektivnog naoružanja sudskim putem izvukla iz naših kasarni ogromne količine novog naoružanja, municije i vojne opreme. Tako je budžet Bosne i Hercegovine oštećen za 9,7 miliona KM.

Za pogodivanje i nezakonite poslove u toj aferi osuđeno je na tri godine zatvora samo jedno lice, bivši ministar odbrane Selmo Cikotić.

S pravom bi se moglo postaviti pitanje uloge njegovih pomoćnika i drugih viskokopozicioniranih dužnosnika u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine.

Prosto je nemoguće da je sve to mogao izvesti samo jedan čovjek.

Sve primjere kriminala, korupcije i nezakonitih radnji gotovo da je nemoguće strpati u jedan ovakav članak, al’ i sami ovi navedeni primjeri predstavljaju jednu tragediju koju niko ne može opovrgnuti.

Na kraju ipak mnoge zaključke građani moraju sami izvući.

Ja ću navesti samo jedan od tih, odnosno napraviću paralelu u odnosima prema ovoj državi, s jedne strane ljudi iz korpusa izvršilaca i s druge strane lica iz segmenta leadershipa naših oružanih snaga.

Zadnjih par mjeseci u fokusu javnosti bili su pripadnici brigade Zračnih snaga u misiji pružanja pomoći civilnom stanovništvu u gašenju požara. Kamo puste sreće da su nam i generali poput zrakoplovaca koji su i ovog ljeta osvjetlali obraz OS BiH svojim profesionalizmom, požrtvovanošću i posvećenošću poslu i pozivu vojnika države Bosne i Hercegovine.

Doduše neki od generala dali su ipak svoj skromni doprinos, makar su se uslikali sa našim zrakoplovcima pred polijetanje na neko od požarišta koja su pustošila ovo ljeto Bosnu i Hercegovinu.

U zadnjih nekoliko tekstova pisao sam o žargonski kazano nemješanju generala u svoj posao. Posljedice takvog ponašanja i zloupotrebe uniforme za populističko prikupljanje jeftinih poena za lične interese danas vidimo kroz ove afere, kriminal, korupciju, pa sve do veličanja ratnih zločinaca.