Navodni detalji 18-satnih pregovora otkrivaju potpuno različite verzije istih događaja koje su svijetu predstavili američki i iranski zvaničnici.

Trump je iranskom predsjedniku poručio: – „Nećete se ni vratiti u svoju zemlju“, dok je njegov vlastiti potpredsjednik sjedio preko puta iranskih pregovarača u istoj zgradi.

Iran je odmah obustavio pregovore. Švicarska je panično reagovala. Katar je intervenisao. I nekako, samo 18 sati kasnije, sporazum je ipak spašen.

Ovo je vjerovatno najdramatičnijih 18 sati moderne diplomatije, a gotovo niko ne govori cijelu priču.

Evo kako su se događaji odvijali …

Mjesto održavanja pregovora bio je luksuzni resort Bürgenstock, smješten iznad Lucernskog jezera u Švicarskoj.

S jedne strane stola sjedili su američki potpredsjednik J.D. Vance, Trumpov zet Jared Kushner i specijalni izaslanik Steve Witkoff.

S druge strane bili su predsjednik iranskog parlamenta Ghalibaf i ministar vanjskih poslova Aragchi.

Između njih nalazili su se posrednici iz Katara i Pakistana.

Za organizaciju ovog sastanka bilo je potrebno 15 sedmica rata, više od 3.600 poginulih i globalna naftna kriza – a zamalo da se sastanak uopće nije ni održao.

Tri dana prije pregovora Izrael je u jednoj noći izveo više od 150 udara širom Libana.

Iranska Revolucionarna garda ponovo je zatvorila Hormuški moreuz – plovni put kojim svakodnevno prolazi oko 20 posto svjetske nafte.

Iran je jasno poručio:

„Ako Izrael nastavi napade na Liban, nema nikakvog sporazuma.“

Ministarstvo vanjskih poslova Švicarske objavilo je da su pregovori odgođeni. Izgledalo je kao da je sve završeno prije nego što je i počelo.

Međutim, premijer Katara lično je doputovao u Bürgenstock.

Načelnik pakistanske vojske danonoćno je razgovarao telefonom sa svim stranama. Tiho je dogovoren prekid vatre između Izraela i Hezbollaha. Samo nekoliko sati kasnije Vance je avionom stigao u Švicarsku.

Tada je počelo tih ključnih 18 sati.

Prvi sat pregovora tekao je bez problema.

A onda je Trump objavio poruku.

Iz Camp Davida, hiljadama kilometara daleko, američki predsjednik na društvenoj mreži Truth Social napisao je:

„Iran mora odmah zaustaviti svoje skupo plaćene saveznike u Libanu. Ako to ne učini, ponovo ćemo snažno udariti na Iran – još jače nego prošle sedmice.“

Na Fox Newsu rekao je da je iranskim zvaničnicima uputio direktno upozorenje.

„Ako zatvorite moreuz, nećete imati državu. Nećete se čak ni vratiti u svoju zemlju.“

Iranski državni mediji odmah su prenijeli izjavu. Objavljeno je da su pregovori ušli u tešku fazu i da je četverostrani sastanak suspendovan.

Glavni iranski pregovarač Ghalibaf javno je odgovorio:

„Naše oružane snage spremne su odgovoriti na drugačiji način. Oni mogu nastaviti razgovarati. Mi djelujemo.“

Dva sata sudbina Bliskog istoka zavisila je od toga hoće li katarski i pakistanski diplomati uspjeti uvjeriti iransku delegaciju da se vrati za pregovarački sto.

Na kraju su uspjeli.

U narednih 16 sati iz pregovora je proizašlo šest konkretnih dogovora.

Prvi – usaglašen je plan za konačni sporazum u roku od 60 dana, uz formiranje radnih grupa i nadzornog odbora kojim bi rukovodili Katar i Pakistan.

Drugi – uspostavljena je direktna komunikaciona linija između SAD-a i Irana radi sprečavanja incidenata u Hormuškom moreuzu i osiguranja nesmetanog transporta nafte.

Treći – formiran je zajednički mehanizam SAD-a, Irana, Katara, Pakistana i Libana za nadzor prekida vatre u Libanu.

Četvrti – Iran je pristao da ponovo dozvoli ulazak inspektora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Vance je to nazvao velikom prekretnicom i prvim korakom ka trajnom okončanju iranskog nuklearnog programa.

Peti – američke sankcije na izvoz iranske nafte odmah su ublažene.

Američko Ministarstvo finansija izdalo je opću dozvolu na 60 dana kojom je omogućena puna proizvodnja i prodaja iranske nafte. To je predstavljeno kao jedan od najvećih ekonomskih ustupaka koje su Sjedinjene Američke Države napravile posljednjih decenija.

Šesti – Iranu je omogućen pristup šest milijardi dolara zamrznutih sredstava u Kataru, ali isključivo za kupovinu američkih poljoprivrednih proizvoda – kukuruza, pšenice i soje.

Vance je taj aranžman opisao kao „klasični Trumpov dogovor“, a u ponedjeljak ujutro izjavio je:

„Jučer je bio veoma, veoma dobar dan. Postavili smo temelje. Kuća još nije izgrađena, ali temelj jeste.“

Potom je uslijedio odgovor Irana, i tu se priča razdvaja u dva potpuno različita pravca.

Iranska državna novinska agencija IRNA, pozivajući se na izvore upoznate s pregovorima, objavila je da Iran u Švicarskoj nije pregovarao o svom nuklearnom programu niti je prihvatio nove obaveze.

Iransko Ministarstvo vanjskih poslova službeno je saopćilo da će saradnja s IAEA-om biti nastavljena isključivo u skladu s postojećim procedurama i važećim zakonima.

Drugim riječima, Iran je pristao primati inspektore, ali pod istim pravilima koja su već postojala. Bez davanja novih ovlasti Sjedinjenim Američkim Državama nad svojim nuklearnim programom.

Vance je svijetu poručio da se Iran kreće ka denuklearizaciji.

Iran je svojim građanima poručio da se po pitanju nuklearnog programa nije promijenilo apsolutno ništa.

  • Istih 18 sati.
  • Ista zgrada.
  • Dvije potpuno različite priče.
  • To nije slučajnost – to je diplomatija.

Obje strane morale su svojim građanima predstaviti ishod kao vlastitu pobjedu.

  • Vanceu je bila potrebna velika sigurnosna pobjeda.
  • Iranski tvrdolinijaši nisu mogli sebi dopustiti da na papiru izgube nuklearni suverenitet.

Zato je svaka strana svojoj javnosti ispričala upravo onu verziju koju je ta javnost željela čuti. A onda dolazi akter koji nije bio u prostoriji, ali je njegova sjena pratila svaki razgovor u Bürgenstocku.

Benjamin Netanyahu.

Kada je objavljen početni američko-iranski dogovor, Netanyahu je izašao pred novinare u Jerusalemu i rekao:

„Sa sporazumom ili bez sporazuma, Iran neće imati nuklearno oružje. Ni danas, ni sutra. Dok sam ja premijer Izraela, to se neće dogoditi. Borba nije završena.“

Tom porukom, smatra autor, Netanyahu nije govorio samo izraelskoj javnosti. Govorio je direktno Washingtonu.

Poručio je:

„Ja nisam potpisao ovaj sporazum. On me ne obavezuje. I djelovat ću u skladu s tim.“

Američke obavještajne službe procijenile su da bi Izrael mogao nastaviti vojne operacije u Libanu čak i po cijenu ugrožavanja cijelog američko-iranskog mirovnog procesa.

Trump je u intervjuu za New York Times Netanyahua opisao kao „veoma teškog čovjeka“. Istovremeno je Vance iz Švicarske javno upozorio izraelske ministre:

„Donald Trump je jedini šef države u svijetu koji je trenutno naklonjen Izraelu. Da sam član izraelske vlade, možda ne bih napadao jedinog moćnog saveznika kojeg još imam.“

Potpredsjednik SAD-a tako je iz Švicarske upozorio najbližeg američkog saveznika upravo tokom mirovnih pregovora s njegovim najvećim protivnikom.

Šezdesetodnevni rok sada je počeo teći, a tri radne grupe već su započele rad.

Cijene nafte pale su u ponedjeljak jer su tržišta povjerovala da će sporazum uspjeti, ali svaki novi izraelski napad na Liban koji bi natjerao Iran da ponovo zatvori Hormuški moreuz mogao bi označiti početak kraja cijelog dogovora.

Na kraju se postavlja pitanje:

  • Sjedinjene Američke Države pokrenule su ovaj rat.
  • Poginulo je više od 3.600 ljudi.
  • Hormuški moreuz bio je zatvoren mjesecima.
  • Svjetska ekonomija bila je ozbiljno uzdrmana.

A sporazum postignut u Švicarskoj Iranu odmah ukida sankcije, vraća zamrznuti novac, dok njegov nuklearni program – prema riječima samog Irana – ostaje nepromijenjen.

Ko je, na kraju, pobijedio u ovom ratu?