Sandžačka poslovnost i bosanska kulinarska tradicija spojeni u porodičnu priču koja traje više od dvije decenije

Pitara „Petrak“ već punih 21 godinu zauzima posebno mjesto na gastronomskoj mapi Lukavca. Ono što je započelo kao skromna porodična priča, danas je prepoznatljivo ime čija se pita, uz vodu sa izvora Petrak, s pravom smatra zaokruženim i zdravim obrokom za brojne Lukavčane.

Vlasnik pitare, Ahmed Franca, rodom je iz Janje, odakle je zbog rata izbjegao u Lukavac. Porodično porijeklo Franca veže se za Bijelo Polje u Sandžaku, odakle su se preselili u Janju kada je Ahmedov otac dobio posao profesora. Vrijedi istaći da je Ahmed i prije rata bio privatni poduzetnik, što je u velikoj mjeri doprinijelo stabilnosti i dugovječnosti njegovog poslovanja.

„Nema tajne – samo tradicija“

Na pitanje postoji li neka posebna tajna u pripremi hrane, Ahmed odgovara jednostavno, ali znakovito:

– „Ma nema tu nikakve tajne. Sve se priprema jednostavno, na tradicionalan način i to je sasvim dovoljno da naša hrana zadovolji ukuse naših kupaca.“

Upravo ta jednostavnost i dosljednost tradiciji očito su recept uspjeha koji traje više od dvije decenije.

Domaći sastojci bez kompromisa

Poseban akcenat u „Petraku“ stavljaju na porijeklo namirnica. Kako nam je rečeno, u pripremi jela koriste isključivo domaće, bosanskohercegovačke proizvode – od tuzlanske soli do MADI piletine. To je, kažu, minimum poštovanja prema kupcima i vlastitoj profesiji.

Bogata ponuda za svačiji ukus

Ponuda pitare „Petrak“ obuhvata klasične pite koje su stalno u ponudi – burek, sirnicu i krompirušu, dok se kupusnjača, bundevara i zeljanica pripremaju po narudžbi.

Posebno mjesto zauzimaju pogače u raznim varijantama:
bijele i crne, velike, srednje i male, sa kajmakom, sirom, mesom ili bez njega, kao i pogača s grahom. Kao kruna ponude, vlasnici s ponosom ističu piletinu ispod sača, koju mnogi smatraju jednim od najukusnijih jela te vrste u Lukavcu.

Parking i dostava

Na opasku da je parking ponekad problem za kupce, iz „Petraka“ ističu da parking postoji iza zgrade i preko puta, kod kružnog toka, ali i da je dostava izuzetno dobro organizovana, zbog čega značajan dio hrane do kupaca dolazi upravo na taj način.

Voda – tihi problem ugostitelja

Za kraj razgovora, Ahmed Franca ukazuje na problem koji se rijetko spominje, ali je za ugostitelje izuzetno važan:

– „Puno bi nam pomoglo da je voda iz vodovoda u Lukavcu pogodna za spremanje hrane. Ovako moramo svu vodu donositi sa izvora ili kupovati. Nekada čak moramo donijeti vodu i za pranje suđa.“

Recept koji traje

Na kraju se nameće jednostavan zaključak: sandžačka poslovna disciplina, pomiješana sa bosanskom kulinarskom tradicijom, domaćim sastojcima i poštenim odnosom prema poslu – pokazala se kao dobitna kombinacija. Upravo to je, čini se, recept za višedecenijski uspjeh ove male, ali prepoznatljive porodične firme u srcu Lukavca.