admin
Obnova ambulante u Donjem Poljicu otvara pitanja prioriteta, ravnomjernog ulaganja i političke selekcije mjesnih zajednica
Otvaranje nove ambulante u Donjem Poljicu, sredinom decembra 2025. godine, nesporno je bila dobra vijest za mještane ovog naselja. Vijest kojoj se svaki dobronamjeran čovjek treba radovati. Poljice Donje je kilometrima udaljeno od najbliže ambulante u Poljicu Gornjem, a s obzirom na sve veći broj starijih i teško pokretnih osoba, kako u drugim selima tako i u Poljicu Donjem, dostupnost zdravstvene zaštite u svakoj mjesnoj zajednici ima poseban značaj.
Međutim, način na koji je ovaj projekat realizovan, odnosno izbor objekta za obnovu, otvara niz logičnih pitanja.
Naime, umjesto renovacije stare ambulante – koja je imala krov, bila funkcionalna, uz tek manje probleme s vlagom i oštećenjima zidova …
… odlučeno je da se obnavlja druga zgrada koja je, prema onome što se može vidjeti i na fotografijama, bila praktično ruševina. Ne dovodeći u pitanje potrebu da se i taj i takav objekat sanira i privede namjeni, ostaje nejasno zašto je u ovom slučaju izabrana znatno skuplja i kompleksnija opcija.
Prema riječima govornika na otvaranju ambulante, ne jedini, ali najveći zagovornik ovakvog rješenja bio je gradonačelnik Grada Lukavac, Edin Delić. Ipak, teško je ne zapitati se koliki bi iznos bio dovoljan da se postojeća ambulanta „našminka“, uredi i modernizuje, u odnosu na oko 150.000 KM potrošenih na objekat koji je morao biti obnovljen gotovo od temelja.
Prema zvaničnoj web-stranici JU Dom zdravlja Lukavac, ova ustanova ima ambulante u Turiji, Poljicu Gornjem i Donjem, Devetaku, Puračiću, Prokosovićima, Dobošnici Donjoj i Gornjoj te u Gnojnici.
Jaruške su mjesna zajednica koja je u ratu devedesetih godina pretrpjela ogromna razaranja i dala najveći broj Zlatnih ljiljana – njih 7. I Jaruške imaju ambulantu i doktor ih posjećuje jednom sedmično (četvrtkom) , ali su nedavno mještani vlastitim sredstvima i uz pomoć donatora uspjeli barem djelimično obnoviti zgradu koju nazivaju ambulantom – zamijenjeni su prozori, ali suštinska sanacija i dalje čeka.
Orahovicu, po našim saznjanjima, ima savremeno uređenu ambulantu – ali im doktor ne dolazi.
Postavlja se, stoga, sasvim logično pitanje: zašto se, u slučaju Donjeg Poljica, bira skuplja opcija, dok se u drugim mjesnim zajednicama stanovnici primoravaju da iz vlastitog džepa, korak po korak, obnavljaju objekte od ključne važnosti za lokalnu zajednicu? Zašto jedni imaju na raspolaganju budžetska sredstva u iznosima od stotina hiljada ili čak miliona maraka, dok su drugi prepušteni sami sebi?
Posebno je žalosno što se na otvaranju ambulante u Donjem Poljicu govorilo baš o „ravnomjernom ulaganju“. Stvarnost na terenu, međutim, govori drugačije. Možda odgovor leži u tome što nisu sve mjesne zajednice „dale“ vijećnike ili visoke političke funkcionere.
Slučaj Tabaka
Vrijedi podsjetiti i na slučaj Tabaka, gdje se prije lokalnih izbora 2020. godine, preko Udruženja mladih Tabaci, započela sanacija bivše Progresove prodavnice. Mladima je tada obećano da će dobiti prostor za okupljanje, rad Udruženja i druženje. Dovezen je građevinski materijal – vodovodni elementi, keramika, drvena građa – sve je uskladišteno u prostorijama i od tada do danas stoji i propada.
Dio materijala je u jednom trenutku čak nestao, odnosno bio ustupljen ili neovlašteno izuzet, te je vraćen tek nakon reakcija mještana i pisanja na društvenim mrežama. Nakon izbora, interes je potpuno nestao, a Udruženje mladih Tabaci, koje je očigledno „odradilo svoju svrhu“, danas više ne postoji.
Da rezimiramo: dobro je i pohvalno što Donje Poljice danas ima novu, funkcionalnu ambulantu i svi se trebamo radovati tome. Ipak ostaje gorak utisak da bi logičnije i ekonomski opravdanije rješenje bilo urediti već postojeću ambulantu, a razliku u sredstvima usmjeriti prema mjesnim zajednicama koje su godinama, pa i decenijama, zaboravljene od svih nivoa vlasti – osim u predizbornim kampanjama, kada im se iznova obećavaju kule i gradovi.
