Kada javno svrstavanje stranaka i funkcionera postaje razlog za poništenje konkursa za direktora javne ustanove

U lokalnim zajednicama širom Bosne i Hercegovine, a naročito u manjim sredinama, izbor direktora javnih ustanova rijetko prolazi bez političkog interesa. Ipak, granica između dozvoljenog političkog stava i nedozvoljenog političkog miješanja nije uvijek jasno vidljiva – sve dok se ne postavi ključno pitanje: da li je konkurs bio stvarna procedura ili puka formalnost za unaprijed donesenu političku odluku?

Posebno osjetljiva situacija nastaje kada, tik pred ili tokom konkursne procedure, političke stranke ili istaknuti funkcioneri javno daju podršku jednom od kandidata, dok su u igri samo dva kandidata. Takav čin, iako na prvi pogled spada u domen političkog govora, može imati ozbiljne pravne posljedice ukoliko utiče na zakonitost i nepristrasnost postupka.

Gdje prestaje pravo na politički stav, a počinje nezakonito miješanje?

Političke stranke i nosioci javnih funkcija imaju pravo na mišljenje i javni istup. Međutim, javni konkurs za direktora javne ustanove nije politički, već upravni i stručni postupak, u kojem važe principi zakonitosti, jednakosti kandidata i transparentnosti.

Problem nastaje onda kada politička podrška:

  • stvara pritisak na članove komisije ili Upravnog odbora,
  • utiče na osnivača ustanove (gradonačelnika ili gradsko vijeće),
  • unaprijed sugeriše ili „garantuje“ ishod konkursa,
  • obesmišljava bodovanje i stručne kriterije.

U tom trenutku politički stav prestaje biti mišljenje i prerasta u nedopušten vanjski uticaj na zakonitu proceduru.

Trgovina javnim uticajem – najteži oblik političkog miješanja

Posebno težak i pravno relevantan oblik miješanja predstavlja trgovina javnim (političkim) uticajem. Ona postoji kada politički akteri koriste svoj stvarni ili umišljeni uticaj kako bi ishod konkursa bio u korist određenog kandidata, uz očekivanje ili obećanje protivusluge.

Ta protivusluga ne mora biti novac. Dovoljni su:

  • politička lojalnost,
  • kadrovski dogovori,
  • očuvanje koalicione većine,
  • obećanje budućih imenovanja ili političke zaštite.

U takvim situacijama konkurs gubi smisao i postaje puka forma za realizaciju političkog dogovora, što predstavlja ozbiljnu povredu zakona i može imati i krivičnopravne posljedice.

Zašto trgovina uticajem ruši cijeli konkurs?

Ako se utvrdi da je ishod konkursa rezultat političkog dogovora, a ne objektivne procjene kandidata, time se:

  • narušava princip jednakog pristupa javnim funkcijama,
  • diskriminišu ostali kandidati,
  • zloupotrebljava diskreciono pravo organa koji odlučuje,
  • krši Zakon o upravnom postupku i osnivački akt ustanove.

Sudovi u takvim slučajevima ne posmatraju samo formalnu ispravnost bodovanja, već suštinu postupka – odnosno da li je politička volja zamijenila zakonitu proceduru. Ako jeste, odluka o imenovanju može biti poništena, a konkurs vraćen na početak.

Ko može tražiti poništenje konkursa?

Pravo da ospori zakonitost konkursa imaju:

  • neizabrani kandidat, koji smatra da je oštećen političkim uticajem ili neregularnom procedurom,
  • učesnik konkursa koji dokaže da mu nije pružena ravnopravna šansa,
  • u određenim slučajevima i osnivač ustanove, ako se utvrde teške povrede postupka.

Poništenje se može tražiti kroz:

  • prigovor nadležnom organu,
  • pokretanje upravnog spora pred sudom,
  • zahtjev za inspekcijski nadzor.

Važno je naglasiti da postoje zakonski rokovi za podnošenje prigovora i tužbi.

Ko može prijaviti sumnju na trgovinu uticajem?

Sumnju na trgovinu javnim uticajem mogu prijaviti:

  • bilo koji građanin,
  • kandidat ili član konkursne komisije,
  • zaposlenici ustanove,
  • mediji i organizacije civilnog društva.

Prijave se mogu uputiti:

  • nadležnom tužilaštvu,
  • uredima i tijelima za borbu protiv korupcije,
  • inspekcijskim organima,
  • drugim nadzornim institucijama, u zavisnosti od nivoa vlasti.

Za pokretanje postupka nije potrebno imati konačan dokaz, već osnovanu sumnju potkrijepljenu činjenicama, izjavama, dokumentima ili slijedom događaja.

Zaključak

Javna politička podrška kandidatu za direktora javne ustanove nije sama po sebi nezakonita, ali postaje ozbiljan problem onda kada:

  • utiče na tok i ishod konkursa,
  • zamijeni stručne kriterije političkom odlukom,
  • preraste u trgovinu javnim uticajem.

U takvim slučajevima konkurs se može i mora poništiti, jer javne ustanove ne postoje radi političkih dogovora, već radi građana. Direktor se bira po zakonu – ne po političkoj volji.