Kako funkcioniše stečajni mehanizam, koje zakone potiskuje i zašto je ideja o eksproprijaciji imovine u stečaju pravno krajnje rizična

Stečaj kao poseban i zatvoren pravni režim

Stečajni postupak u Federaciji BiH nije samo još jedan sudski postupak, već poseban, strogo uređen pravni režim koji ima jasan cilj – kolektivno i zakonito namirenje povjerilaca iz imovine stečajnog dužnika. Upravo zbog tog cilja, Zakon o stečaju FBiH ima karakter lex specialis, što znači da ima prednost u primjeni u odnosu na druge zakone koji inače uređuju imovinsko-pravne odnose.

Onog trenutka kada se otvori stečaj, imovina privrednog subjekta prestaje biti „slobodna“ u pravnom smislu. Ona se automatski pretvara u stečajnu masu i nad njom više ne važe uobičajna pravila raspolaganja, već isključivo pravila stečajnog postupka, pod nadzorom stečajnog suda.

Koji zakoni „padaju“ pod stečaj i zašto

Zakon o stečaju FBiH potiskuje primjenu više ključnih sistemskih zakona, ali samo u dijelu u kojem se radi o imovini stečajnog dužnika.

Zakon o stvarnim pravima u redovnim okolnostima uređuje vlasništvo, posjed, služnosti, hipoteke i druga stvarna prava. Međutim, u stečaju se čak i ova prava „podređuju“ stečajnom režimu. Hipotekarni povjerioci, iako zadržavaju razlučno pravo, ne mogu samostalno raspolagati nekretninom, niti provoditi izvršenje mimo stečajnog postupka. Sve ide kroz stečajni sud.

Zakon o obligacionim odnosima, koji inače uređuje ugovore, naknadu štete i raskid obaveza, u stečaju ima ograničenu primjenu. Potraživanja povjerilaca više se ne ostvaruju pojedinačno, već isključivo prijavom u stečajni postupak. Čak i ugovori koji su ranije zaključeni mogu biti raskinuti ili nastavljeni samo po pravilima stečaja.

Zakon o eksproprijaciji, bilo federalni ili kantonalni, u normalnim okolnostima omogućava oduzimanje privatne imovine radi javnog interesa. Međutim, kada je imovina dio stečajne mase, njegova primjena dolazi u direktan sudar sa Zakonom o stečaju. Upravo tu nastaje pravni problem koji je u fokusu aktuelnih rasprava.

Imovina u stečaju: zašto je izdvajanje pravno opasno

Jednom kada zemljište, objekti ili druga imovina uđu u stečajnu masu, oni više ne mogu biti izdvojeni političkom odlukom, administrativnim aktom ili međuinstitucionalnim dogovorom. Svako takvo izdvajanje mimo stečajnog režima narušava osnovni princip stečaja – jednak tretman povjerilaca.

Eksproprijacija imovine u stečaju zato se smatra izuzetno rizičnom, jer bi mogla dovesti do toga da se jedan interes – pa makar bio i javni – stavi iznad zakonom zaštićenih prava povjerilaca. Stečajni sud i upravnik su vezani isključivo Zakonom o stečaju i nemaju diskreciono pravo da „pregovaraju“ o imovini stečajnog dužnika.

Teorijska mogućnost eksproprijacije – gdje je granica

U teoriji, pravna nauka ne isključuje u potpunosti mogućnost eksproprijacije imovine u stečaju, ali je postavlja u izuzetno uzak okvir. Takav postupak bi bio prihvatljiv samo ako bi naknada za eksproprisanu imovinu u punom iznosu ušla u stečajnu masu, ako bi cijena odgovarala realnoj tržišnoj vrijednosti i ako bi stečajni sud izričito utvrdio da time nisu ugrožena prava povjerilaca.

U praksi Bosne i Hercegovine, sudovi su u ovim situacijama krajnje restriktivni. Svaka sumnja da se eksproprijacijom „zaobilazi“ stečajni postupak ili stvara poseban režim za dio imovine, u pravilu vodi ka odbijanju takvih inicijativa. Zbog toga je opravdano govoriti o ozbiljnoj i pravno utemeljenoj sumnji u izvodivost eksproprijacije imovine koja je već dio stečajne mase.

Zašto politički „dogovor“ nema pravnu težinu

Često se u javnom prostoru spominje mogućnost da se grad, kanton, entitet i država „usaglase“ i zajednički pronađu rješenje sa stečajnim sudom i upravnikom. Međutim, takav dogovor nema pravnu snagu ako nije u potpunosti u skladu sa Zakonom o stečaju.

Stečajni sud i stečajni upravnik nisu dio izvršne vlasti i ne mogu postupati po političkim instrukcijama. Svako postupanje upravnika mimo zakona nosi ličnu odgovornost, uključujući krivičnu, materijalnu i profesionalnu odgovornost, kao i mogućnost njegovog razrješenja.

Rizici za budućeg kupca i pravnu sigurnost

Poseban problem nastaje ako se istovremeno planira prodaja privrednog subjekta u stečaju. Ukoliko bi dio zemljišta bio izdvojen ili eksproprisan na pravno sporan način, budući kupac bi imao snažan osnov za sudsku zaštitu. To uključuje poništenje odluka, povrat imovine ili zahtjev za naknadu pune štete i izgubljene dobiti.

Sudovi u ovakvim sporovima u pravilu štite pravnu sigurnost i povjerenje u stečajni postupak, jer bi svako drugačije postupanje imalo dalekosežne posljedice po cijeli sistem stečaja u Federaciji BiH.

Zaključak: dobra namjera ne smije probiti zakonski okvir

Namjera da se kroz javni interes i eksproprijaciju dođe do sredstava za isplatu dugova prema radnicima jeste politički i socijalno razumljiva. Međutim, stečajni postupak ne poznaje „prečice“. On je strogo normiran upravo zato da bi se spriječile improvizacije, pritisci i selektivna rješenja.

Sve dok je imovina dio stečajne mase, jedini zakon koji odlučuje o njenoj sudbini je Zakon o stečaju FBiH. Svako drugačije rješenje ne bi predstavljalo kompromis, već ozbiljan pravni rizik – i za povjerioce, i za kupca, i za institucije koje bi u takvom postupku učestvovale.

POSEBAN OKVIR | Šta se najčešće pogrešno tvrdi o stečaju i eksproprijaciji

„Ako je javni interes, sve je moguće“
Javni interes sam po sebi ne suspenduje Zakon o stečaju. Čak i kada postoji zakonito proglašen javni interes, imovina koja je dio stečajne mase ostaje pod isključivom nadležnošću stečajnog suda. Javni interes ne može „preskočiti“ stečajni postupak niti derogirati prava povjerilaca.

„Država može eksproprisati bilo šta, pa i imovinu u stečaju“
Ovo je pojednostavljena i netačna tvrdnja. Zakon o eksproprijaciji važi u redovnim imovinsko-pravnim odnosima, ali u stečaju se sudara sa lex specialis pravilima. Eksproprijacija imovine u stečajnoj masi je pravno krajnje ograničena i moguća samo uz stroge uslove i saglasnost stečajnog suda.

„Ako novac ide radnicima, nema prepreke“
Namjena sredstava, pa čak i kada je socijalno opravdana, nije pravni kriterij u stečaju. Stečaj ne poznaje „ciljanu“ isplatu mimo utvrđenog isplatnog reda. Sva sredstva, bez izuzetka, ulaze u stečajnu masu i dijele se prema zakonu, a ne prema političkoj ili moralnoj procjeni.

„Dovoljno je da se vlasti dogovore sa stečajnim upravnikom“
Stečajni upravnik nema ovlaštenje da se „dogovara“ izvan zakona. On ne zastupa političku volju, već interese stečajne mase pod nadzorom suda. Svako postupanje mimo Zakona o stečaju izlaže upravnika ličnoj krivičnoj i materijalnoj odgovornosti.

„Stečajni sud može napraviti izuzetak ako procijeni da je to korisno“
Stečajni sud ne odlučuje po principu korisnosti ili političke svrsishodnosti, već isključivo po zakonu. Sud nema diskreciono pravo da stvara presedane koji bi narušili princip jednakog namirenja povjerilaca.

„Eksproprijacija rješava problem i ne utiče na prodaju firme“
Naprotiv. Pravno sporna eksproprijacija ozbiljno ugrožava buduću prodaju stečajnog dužnika. Potencijalni kupac može osporiti takve odluke, tražiti poništenje pravnih radnji ili zahtijevati naknadu štete, što dodatno produžava i komplikuje stečaj.

Analiza: LuPortal