Francuski i britanski borbeni avioni izveli su zračne udare na skladišta i logističke objekte ISIL-a u Siriji, u koordiniranoj operaciji zapadnih saveznika, čime je nastavljen vojni pritisak na ostatke ove ekstremističke organizacije u regionu.

Iako se u javnosti često postavlja pitanje odakle su takvi avioni mogli poletjeti bez prisustva zapadnih baza na teritoriji Sirije, vojna realnost pokazuje da je izbor polaznih tačaka širok, razrađen i logistički rutinski.

Britanska opcija: Kipar kao ključna tačka

Za Ujedinjeno Kraljevstvo, najlogičnija i najčešće korištena polazna tačka je RAF Akrotiri na Kipru. Riječ je o britanskoj suverenoj vojnoj bazi koja decenijama služi kao operativno središte za Bliski istok.

Sa Kipra, borbeni avioni mogu:

  • letjeti preko međunarodnog zračnog prostora Sredozemlja
  • koristiti ranije dogovorene zračne koridore
  • djelovati bez potrebe za ulaskom u sirijski zračni prostor sa zemlje

Akrotiri je već godinama glavno uporište britanskih misija protiv ISIL-a, uključujući Irak i Siriju.

Francuska strategija: fleksibilnost iz mora i regiona

Francuska raspolaže znatno fleksibilnijim modelom djelovanja. Prva i politički najnezavisnija opcija je nosač aviona „Charles de Gaulle“, ukoliko je raspoređen u istočnom Mediteranu. Sa njega mogu djelovati borbeni avioni Rafale M, uz punu logističku i komandnu autonomiju.

Druga opcija su stalne ili savezničke baze u regionu, prije svega Jordan i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Iz ovih baza Francuska je već godinama izvodila operacije protiv ISIL-a, uz saglasnost država domaćina i u okviru međunarodnih koalicija.

Dopuna goriva i „nevidljiva logistika“

Ključni element koji omogućava ovakve udare su avioni-cisterne za dopunu goriva u zraku. Zahvaljujući njima:

  • udaljenost baze od cilja gubi strateški značaj
  • letovi se mogu produžiti i prilagoditi situaciji
  • avioni ne moraju koristiti najbliže aerodrome

Ova vrsta podrške često ostaje van fokusa javnosti, iako je presudna za izvođenje udara.

Politička poruka i vojna poruka

Izbor polaznih tačaka nije samo tehničko, već i političko pitanje. Polijetanje sa nosača aviona ili sa teritorije saveznika šalje poruku:

  • da Zapad može djelovati bez dozvole Damaska
  • da nije zavisan od kopnenog prisustva u Siriji
  • da zadržava sposobnost brzog udara na ISIL, bez obzira na stanje na terenu

Ujedno, izbjegavanje sirijskih aerodroma ili baza minimizira direktan sukob sa sirijskom vojskom i njenim saveznicima.

Zaključak

Francuski i britanski napadi na ciljeve ISIL-a u Siriji pokazuju da zapadne sile i dalje imaju potpunu operativnu slobodu u regionu, zahvaljujući mreži baza, nosača aviona i zračne logistike. Pitanje odakle su avioni poletjeli manje je važno od činjenice da mogu poletjeti s više mjesta istovremeno, čineći takve udare teško predvidivim – i politički snažnim signalom.