Sporazum dolazi sedmicu dana nakon izraelskog napada na Dohu

Saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman i pakistanski premijer Šehbaz Šarif potpisali su u Rijadu strateški sporazum o međusobnoj odbrani između dvije zemlje, javila je saudijska državna novinska agencija SPA.

Prema zajedničkom saopštenju, sporazum ima za cilj razvoj odbrambene saradnje i jačanje zajedničkog odvraćanja od svake potencijalne agresije. U njemu se navodi da će se „svaka agresija protiv jedne zemlje smatrati agresijom protiv obje“.

Pakistanski premijer stigao je u srijedu u saudijsku prijestolnicu u posjetu neodređenog trajanja, a potpisivanje sporazuma ocijenjeno je kao korak koji potvrđuje zajedničku posvećenost dviju država očuvanju sigurnosti i mira u regiji i svijetu.

Ovaj potez dolazi samo sedmicu dana nakon izraelskog napada na katarski glavni grad Dohu, u kojem je ubijeno pet članova Hamasa i jedan katarski oficir. Napad se dogodio dok je Katar, zajedno s Egiptom i SAD-om, posredovao u indirektnim pregovorima između Hamasa i Izraela o prekidu vatre u Gazi i razmjeni zatvorenika.

Sporazum između Saudijske Arabije i Pakistana, zemlje koja posjeduje nuklearno oružje, dodatno je privukao pažnju međunarodne javnosti jer bi mogao imati šire geopolitičke implikacije u kontekstu rastućih tenzija na Bliskom istoku.

Naša analiza

1. Šta to Saudijska Arabija, koja je vojno potpuno zavisna od SAD-a, unodi u sporazum.

Rijad jeste formalno potpisao sporazum s Pakistanom, ali njegova odbrambena kičma oslanja se na Sjedinjene Američke Države – od nabavke modernog naoružanja (posebno aviona, sistema protivzračne odbrane i raketne tehnologije) do obuke saudijskih oficira i vojnika. To znači da stvarna vojna moć Kraljevine dolazi iz američke podrške, a ne iz potencijalnog pakistanskog savezništva.

Pa Saudijska Arabija nema ni fabriku pirotehničkih sredstava a da ne govorimo o vojnoj ili namjenskoj industriji – a od sitovina ima samo – naftu.

2. Udaljenost i logistika

Saudijska Arabija i Pakistan dijeli značajna geografska udaljenost, bez zajedničke granice i sa složenim sigurnosnim koridorima između. Brzo raspoređivanje trupa ili vojne opreme iz jedne zemlje u drugu bilo bi logistički zahtjevno i skupo, što sporazum čini više političkom simbolikom nego realnom vojnom garancijom.

3. Pakistan između Indije i unutrašnjih problema

Pakistan je već decenijama u latentnom ili aktivnom sukobu s Indijom, uključujući nuklearno rivalstvo. Teško je zamisliti da Islamabad može posvetiti ozbiljne vojne kapacitete Saudijskoj Arabiji dok se suočava s konstantnom prijetnjom na vlastitoj granici, ekonomskom krizom i političkom nestabilnošću.

4. Saudijsko uplitanje u Jemen

Saudijska Arabija je godinama (iz daleka) angažovana u ratu u Jemenu, gdje se bori protiv pokreta Huti, koji ima podršku Irana. U tom kontekstu, teško je razaznati šta bi Pakistan mogao ponuditi više od političke podrške – jer vojno učešće bi ga uvelo u još jedan iscrpljujući sukob bez jasnog cilja.

5. Odnosi s Iranom

Za Saudijsku Arabiju Iran je gotovo egzistencijalni protivnik. Pakistan, s druge strane, dijeli dugu granicu s Iranom i ima značajnu šiitsku manjinu, pa balansira svoje odnose s Teheranom. Time se pakistanska obaveza „automatskog“ stajanja uz Saudijce u slučaju sukoba s Iranom čini potpuno nerealnom – Islamabad bi vjerovatno nastojao da ostane neutralan.

6. Geopolitička simbolika

Uzimajući u obzir sve navedeno, sporazum djeluje više kao politička poruka nego kao stvarni vojni savez. On šalje signal o tobožnjem „muslimanskom jedinstvu“ i spremnosti da se reaguje na regionalne prijetnje, ali u praksi ne mijenja odnose snaga na terenu niti netrpeljivost između arspskih vladara.

7. Zaključak

Sporazum Saudijske Arabije i Pakistana o međusobnoj odbrani logički ima niz slabosti:

  • vojno nerealističan zbog udaljenosti i obaveza Pakistana,
  • politički kontradiktoran zbog odnosa s Iranom,
  • suvišan jer Saudijska Arabija već uživa američku sigurnosnu kišobran,
  • više simboličan – demonstracija da se „nešto radi“ nakon izraelskog napada na Katar i kao poruka domaćoj i međunarodnoj javnosti.

Drugim riječima, teško je vjerovati da bi Pakistan ikada vojno intervenisao u Saudijskoj Arabiji ili obratno. Radi se o sporazumu na papiru koji jača diplomatske veze, ali bez stvarnog potencijala da promijeni sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka i Južne Azije.

Izvor: AA