Nestanak straha među građanima označava početak kraja autoritarnih režima – dok u Srbiji pada strah od vlasti, u BiH opstaje strah između naroda, pažljivo održavan od strane političkih elita.

Strah je oduvijek bio najjače oružje autoritarnih režima. Strah od policijske represije, strah od otkaza, od stida, strah od „apsa“. No, kada narod, sa osmijehom na licu, krene u policijsko vozilo, jasno je – režim je izgubio ključni alat kontrole. Tako danas izgleda Srbija pod Aleksandrom Vučićem – zemlja u kojoj se strah topi, a sloboda buja, ne zbog dozvole vlasti, nego uprkos njoj.

Na Facebook stranici „Urban Revolt“ osvanuo je video snimak hapšenja Milice Skorić na beogradskom Đermu. Razlog? Bacanje jaja. Simbolično, bezopasno, ali moćno.

– „Da je ovako srpska policija ažurna kod kriminalaca i lopova gde bi nam bio kraj. Večiti gubitnici…“, komentar je koji jasno odražava duh naroda koji se oslobodio iluzije – i straha.

Psihologija slobode: kraj straha, početak promjena

Strah drži narod u tišini. Ali kada se pređe prag, kada represija više ne izaziva paniku, nego prkos, tada dolazi do promjene paradigme. Psiholozi to nazivaju „kritičnom masom otpora“ – tačkom kada pojedinci shvate da je mnogo onih koji misle kao oni i da vlast više ne može da ih sve zastraši. Tada režim postaje smiješan, a narod hrabar. Upravo to danas gledamo u Srbiji. Bacanje jaja više nije sramota, nego čin otpora.

Bosna i Hercegovina – strah drugačije boje

Za razliku od Srbije, Bosna i Hercegovina suočava se sa drugačijom vrstom straha. Ovdje ne postoji jedan lider, nego troglavo čudovište – vlast sastavljena od tri etnonacionalna bloka.

Umjesto straha od policije, narod BiH živi u stalnom strahu – od „onih drugih“. Srbi od Bošnjaka, Bošnjaci od Hrvata, Hrvati od Srba – svako se boji da će „drugi“ uzeti više, napasti, nametnuti volju. Taj strah nije spontano nastao – on je pažljivo njegovan decenijama, kako bi narodi bili podijeljeni, a moć koncentrisana na vrhu.

Dok u Srbiji narod strahuje od vlasti, u BiH strahuje jedan narod od drugog, zaboravljajući da najveća prijetnja ne dolazi iz drugog entiteta ili naroda, nego iz samog vrha vlasti koja godinama manipulira i izaziva podjele. Ovdje se ne bacaju jaja, ne zato što se vlast poštuje, nego zato što je strah još uvijek zakopčan u mantije, zastave i mitove.

U Srbiji nestanak straha najavljuje pad režima. U BiH, sloboda će doći kada narod prepozna da su strahovi koje osjeća – lažni. I kada shvati da neprijatelj nije „drugi“, nego isti – onaj što vlada, a ne služi.

A kada taj trenutak dođe, možda će i po bosanskim ulicama letjeti jaja – ne iz bijesa, nego iz nade.