Slučajan ispad ili zloupotreba govornice u svrhu dnevnopolitičkih/predizbornih tema treće strane?
U svjetlu događaja koji su se desili prilikom zaista dobro organizovane Svečanosti povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. marta 2024. godine u Kruševici, izgleda da cijela priča još nije ispričana.
Naime, nakon iskakanja iz protokola Svečanosti i pominjanja (predizbornih) dnevnopolitičkih tema tokom govora Zlatnog Ljiljana Senaida Alibašića, desile su se neke stvari koje možda nije mogao vidjeti obični posmatrač.
Tokom govora u kojem je (neplanski) pomenut geadonačelnik Grada Lukavca, dr. sci. Edin Delić, primijetna je bila nagla promjena u ponašanju voditelja programa, Muniba Efendića, koji je na pominjanje imena Edina Delića prvo pogledao u smjeru domaćina i zvanica iz SDP-a, a onda poslije kraćeg nervoznog šetanja po pozornici, i sišao sa pozornice.
Malo zatim, salu je napustila i jedna od gošća na Svečanosti, drugarica Mirela Memić, Zastupnica SDP BiH u Skupštini TK.
Nakon svega, na FB se pojavila objava jednog od organizatora na terenu u kojem se ogradio od “ispada”, a dan poslije je od OO SDP BiH Lukavac “dobio šamar” kada je “komitet” podržao i govor i iskakanje iz protokola.
Ako su se već pominjali gradonačelnici i spomenici, zašto se nisu pomenuti spomenici po Ozrenu koji su izgrađeni “okupatorskim vojnicima” kako su u govoru nazvani pripadnici nelegalne vojske Bosanskih Srba.
Istini za volju, spomenici u Tumarama i Sižju jesu izgrađeni tokom mandata gradinačelnika Delića, ali je istina i da su sve potrebne dozvole pribavljene prije njegovog dolaska na tu funkciju, dok je gradonačelnik bio iz SDA i SDA je imala apsolutnu većinu u Vijeću.
ČAK postoji priča da izdavanja dozvole za gradnju spomenika “okupatrskim vojnicima” nije ni išla na glasanje na Vijeću, nego je samo glat izdata od strane opštinskoj službi.
Pošto se sada oko toga pravi tolika fama i to pitanje se dugo potenciralo kao jedno od bitnih, zašto odobrenje dozvole za gradnju spomenika nije tada došla na Vijeće?
Nemoguće je ne primijetiti da se u zvaničnoj objavi OO SDP BiH Lukavac “podržava pravo mišljenja i govora svakog pojedinca” ali čini se samo za govornika – dok je pravo na mišljenje i reakciju domaćina poliveno vrelom vodom.
O čemu se tu u stvari radi?
P.S.
A ko je u Kruševici 29. marta u stvari “domaćin”
