Pravilna prihrana luka ne zavisi samo od vremena primjene, nego i od načina kako se gnojivo unosi u zemljište – što direktno utiče na prinos i kvalitet glavice.
Prihranjivanje luka jedna je od ključnih agrotehničkih mjera koja značajno utiče na razvoj biljke, veličinu lukovice i njenu trajnost nakon vađenja. Pored toga kada se prihranjuje, veoma je važno i kako se to radi, jer pogrešan način može umanjiti efekat i dovesti do gubitaka hraniva.
Prva prihrana – početni rast i ukorjenjivanje
Prva prihrana se obavlja kada luk razvije 2 do 3 prava lista ili se dobro ukorijeni nakon sadnje. U ovoj fazi najvažniji je azot, jer podstiče razvoj lisne mase i jačanje korijena. Najčešće se koriste azotna ili organska đubriva u umjerenim količinama.
Druga prihrana – intenzivan vegetativni razvoj
Druga prihrana dolazi u fazi jačeg rasta listova. Biljka tada najbrže napreduje i i dalje joj je potreban azot, ali u kontrolisanoj količini. Pretjerivanje u ovoj fazi može dovesti do bujnog lišća, ali slabog formiranja lukovice.
Treća prihrana – početak formiranja lukovice
Kada se primijeti zadebljanje u donjem dijelu stabljike, luk prelazi u fazu formiranja glavice. Tada se smanjuje ili potpuno prekida azotna prihrana, a po potrebi se dodaju fosfor i kalij koji pomažu zrenje i čvrstoću lukovice.
Način prihranjivanja – kako se gnojivo unosi
Prihrana luka može se obaviti na nekoliko načina, a izbor zavisi od uslova i vrste proizvodnje.
1. Rasturanje gnojiva po zemljištu
Najčešći način u praksi. Gnojivo se ravnomjerno raspe između redova ili po cijeloj površini, nakon čega se obavezno zalije ili se očekuje kiša koja će ga unijeti u tlo. Ovo je jednostavna metoda, ali zahtijeva vlagu da bi bila efikasna.
2. Prihrana rastvorom (zalijevanjem)
Gnojivo se rastvara u vodi i direktno unosi u zonu korijena. Ova metoda omogućava brže usvajanje hraniva i manji gubitak, ali zahtijeva više preciznosti i rada.
3. Folijarna prihrana (preko lista)
Rjeđe se koristi kod luka, ali može pomoći u specifičnim situacijama kada biljka treba brzu dopunu hraniva. Otopina se prska po listu i djeluje brzo, ali ne zamjenjuje osnovnu prihranu.
Završna faza – bez azota pred vađenje
U posljednjim sedmicama pred vađenje luka ne preporučuje se nikakva azotna prihrana. To je važno kako bi luk pravilno sazrio, dobio čvrstu strukturu i imao bolju sposobnost čuvanja.
Pravilno usklađena prihrana po fazama rasta i izbor odgovarajuće metode primjene ključ su za stabilan prinos i kvalitetan luk.
