Od raskida saradnje sa Koksarom Lukavac do ograničenja uvoza – radnici i stručnjaci postavljaju pitanje strategijskog utjecaja na opstanak teške industrije u BiH.

Sindikat radnika Nove Željezare Zenica uputio je javni apel uoči sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, tražeći donošenje odluke o uvođenju privremene mjere zaštite domaće proizvodnje čelika kroz uvozne carine. Kako navode iz sindikata, gotovo dvije hiljade radnika zaposlenih u Novoj Željezari Zenica suočeno je s direktnom prijetnjom gubitka radnih mjesta zbog, kako ističu, izostanka bilo kakve zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza.

Prema podacima koje iznose, tokom 2024. godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je 187.027 tona rebrastog betonskog čelika u šipci i koturu, toplovaljane žice za armirani beton te armaturnih mreža, najviše iz Turske i Italije. U 2025. godini uvoz je dodatno povećan, pa količina uvezenog čelika dostiže trećinu godišnje proizvodnje u Novoj Željezari Zenica.

Sindikat upozorava i na odluku Vlade Srbije kojom je od 1. januara do 30. juna 2026. godine ograničen uvoz proizvoda od čelika iz BiH putem tarifnih kvota. Ovu mjeru ocjenjuju kršenjem sporazuma CEFTA te dodatnim udarom na kompaniju i njene radnike. Podsjećaju da je Nova Željezara Zenica ranijih godina na tržište Srbije izvozila oko 200.000 tona čelika godišnje, dok su dodijeljene kvote znatno niže od tog obima.

Iz sindikata očekuju da Vijeće ministara BiH donese odluku o uvođenju zaštitnih mjera pri uvozu čelika i čeličnih proizvoda, kako bi se domaćim proizvođačima osigurao barem privremeni povoljniji položaj na tržištu i zaštita od nekontrolisanog uvoza. Naglašavaju da od ishoda sjednice zavisi sudbina radnika, ali i opstanak domaće strateške industrije, uključujući radnike Rudnika željezne rude Prijedor te Željeznica Federacije BiH i Republike Srpske. Riječ je o industrijskom lancu od kojeg direktno zavisi više od 10.000 radnika u Bosni i Hercegovini.

Šta to radi Srbija?

U ovom kontekstu, dodatnu zabrinutost izaziva i prijapnji prekid saradnje Željezare Smederevo sa Koksarom d.o.o. Lukavac, što je imalo direktan utjecaj na domaću tešku industriju. Pitanja koja se nameću su: da li je ovaj prekid samo poslovna odluka ili dio šire strategije Srbije orema BiH? Može li se povezati s politikom Srbije u pogledu ograničenja izvoza i uvoza čelika, odnosno da li je niz mjera – kvote, carine, prekidi ugovora – dio plana koji cilja na destabilizaciju bh. čelične industrije? Koliki je stvarni udar na bh. tržište i radnike, i da li Srbija stoji iza ovih poteza s namjerom da oslabi domaću industriju?

Radnici i sindikati stoga postavljaju pitanje koliko će domaća industrija moći opstati bez adekvatne zaštite i podrške države, dok istovremeno analiziraju moguće ekonomske i geopolitičke razloge iza poteza Srbije.

Ove okolnosti jasno pokazuju koliko su ranjivi domaći proizvođači čelika i koliko je važna hitna reakcija vlasti, kako bi se spriječio gubitak radnih mjesta i očuvala stabilnost cijelog industrijskog lanca u Bosni i Hercegovini.