Umjesto drakonskih kazni za “trkače”, odgovor države je uvijek kažnjavanje onih koji sa malim prekoračenjima brzine.

Nakon toliko ubistava nedužnih učesnika u saobraćaju od strane oholih “ljubitelja brzine” u BiH, ne možemo da se ne zapitamo da li svrha svakog reagovanja države na takve pojave istinska namjera da se takvima stane na kraj i zaštite životi nedužnih učesnika u saobraćaju, ili samo iskoriste te nesreće da pojačaju punjenje budžeta.

Povod za ovaj članak je događaj u komšiluku, u dijelu Srbije zvanim Sandžak, gradu Sjenici, događaj koji se može opisati samo kao ubistvo dva člana porodice Ferhatović, i stavljanje u životnu opasnost ostalih putnika u automobilu u kojem su ubijeni otac i kćerka.

Kao što znamo, nije to slučaj samo u Srbiji. I BiH je puna onih koji misle da ako oni ne žale svoj život, ne žale ni drugi

Odgovor vlasti u BiH, svaki – pa i poslednji put kada je 2017. godine izmjenama i dopunama mijenjan Zakon o bezbijednosti u saobraćaju (ZOBS), je kolektivno kažnjavanje.

Umjesto ciljanih mjera protiv trkača i ubica na točkovima, pooštrene su kazne za sve učesnike u saobraćaju, pa umjesto da se ozbiljno pozabave ubicama za volanom gotovo sve kazne plate jadnici koji za par kilometara prekorače ograničenje od 50 ili 60 km/h.

Država koja ne zna iznaći način da kazni isključivo one zbog koje te kazne i donosi je nezainteresovana, nesposobna, nebrižna i nadasve legislativno impotentna u nošenju sa pravim problemom, a onda tu svoju impotenciju liječi na nedužnim vozačima koji zbog teškog života, za koji je takođe direktan krivac država, povremeno zamisle nad svojim jadom od života pa prelete par kilometara

Mamini i tatini sinovi, sinovi političara, poznatih estradnih ličnosti, sinovi privrednika, članovi kriminalnog i narkomiljea, … svi oni koji sebi mogu priuštiti skupa auta i još skuplje nadogradnje na njima, mogu divljati ulicama BiH, a policajci koji bi ih i zaustavili se ustručavaju jer – od plate se živi. Treba ljudima posao.

Mogu oni jadnici to i zapisati i napraviti prijavu, ali te prijave, nakon telefonskih poziva “dobace” najdalje do MUP-a gdje ih “potaru” oni koji to mogu.

I sada, da bi se stvorio PRIVID bezbijednosti u saobraćaju – udri po “sići”.

Zato, za svako ubistvo u slučajevima divljanja putevima i ulicama BiH, država treba biti optužena kao saučesnik zbog nesprečavanja krivičnog djela ubistva u kojem je oružje ubistva automobil, a Zakoni koji su “pooštreni” i primjenjuju se gotovo isključivo nad onima zbog kojih u orvom redu i nisu donešeni, trebaju biti moralno preispitani povučeni i prerađeni/dorađeni jer su vid kolektivnog kažnjavanja, što je po svim normama savremenog društva neprihvatljivo.

Iako kolektivno kažnjavanje nije direktno pomenuto u zakonima Bosne i Hercegovine, ono se može analizirati kroz širu pravnu perspektivu, uključujući međunarodne obaveze BiH, te principe vladavine prava i ljudskih prava.

Ustavni okvir i međunarodni ugovori:

  • Ustav Bosne i Hercegovine sadrži odredbe o zaštiti ljudskih prava, uključujući pravo na pravično suđenje i zabranu diskriminacije. Kolektivno kažnjavanje može se smatrati suprotnim ovim principima, jer podrazumijeva kažnjavanje grupa ljudi zbog djela koje su počinili pojedinci, što može voditi do nepravde i kršenja prava na pojedinačnu odgovornost.
  • Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP), koja je direktno primjenjiva u BiH, zabranjuje neproporcionalne kazne i garantuje pravo na pravično suđenje. Kolektivno kažnjavanje bi se moglo smatrati suprotnim ovim pravima.

Krivično zakonodavstvo:

  • Krivični zakoni Bosne i Hercegovine (krivični zakoni BiH, FBiH, RS, BD) definišu individualnu odgovornost za krivična djela. Krivično pravo ne poznaje koncept kolektivne odgovornosti. Svaki pojedinac može biti kažnjen samo za svoje vlastite radnje ili propuste koji predstavljaju krivično djelo.

Primjena u praksi:

  • Praksa u Bosni i Hercegovini pokazuje da su zakoni usmjereni na kažnjavanje individualnih počinitelja, a ne grupa. Kolektivno kažnjavanje bi bilo smatrano neustavnim i nezakonitim, te bi bilo podložno osporavanju pred sudovima.

Zaključak:

Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine ne priznaje koncept kolektivnog kažnjavanja i insistira na individualnoj odgovornosti. Kolektivno kažnjavanje bi bilo u suprotnosti s ustavnim pravima i međunarodnim obavezama zemlje.

Zakonodavci u FBiH su, umjesto ciljanog zakona, svjesno zaobišli težak umni rad kako bi izmjene i dopune zakona bile fokusirane na “trkače” a ne njihove žrtve.

Zato, gospodo “zakonodavci”, ne umišljajte da ste vrsta polubogova koji su iznad Ustava BiH, Evropskih konvencija i Povelje o ljudskim pravima UN, i preispitajte dijelove ZOBS FBiH koji u istu vreću trpaju ubice i obične građane koji povremeno pogriješe, i ako već imate petlju trenirajte strogoću na pravim mangupima.

Posljednje izmjene Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Federaciji Bosne i Hercegovine (ZOBS FBiH) usmjerene su na strože kažnjavanje svih vozača koji prekrše propise, posebno onih koji se bave opasnim ponašanjem u saobraćaju, kao što je prekoračenje brzine i “trkanje” po putevima.

Ključne izmjene i dopune ZOBS-a:

  1. Povećanje kazni za prekoračenje brzine:
  • Kazne za prekoračenje brzine su značajno povećane, posebno u naseljenim mjestima, gdje se prekoračenje smatra najopasnijim. Kazne sada mogu iznositi nekoliko stotina konvertibilnih maraka, ovisno o tome koliko je brzina prekoračena.
  • Vozači koji prekorače brzinu za više od 30 km/h u naseljenim područjima suočavaju se s višim kaznama, ali i mogućnošću oduzimanja vozačke dozvole na određeni period.
  1. Oduzimanje vozačke dozvole:
  • U slučaju ponovljenih prekršaja, posebno kada je riječ o ekstremnom prekoračenju brzine ili opasnom ponašanju na cesti, vozačima može biti privremeno ili trajno oduzeta vozačka dozvola. – ZAŠTO SAMO “MOŽE”? ZAŠTO SE OBAVEZNO NE ODUZIMA?
  • U posebnim slučajevima, poput učešća u nelegalnim utrkama, dozvola se može oduzeti na duži period ili trajno. – PA, KOLIKO IH JE ODUZETO?
  1. Kazneni bodovi:
  • Uveden je sistem kaznenih bodova koji se dodjeljuju za prekršaje. Ako vozač skupi određeni broj bodova, suočava se s dodatnim sankcijama, uključujući mogućnost oduzimanja vozačke dozvole.
  • Ponovno izdavanje dozvole zahtijeva ispunjavanje određenih uslova, poput dodatne obuke ili polaganja vozačkog ispita.
  1. Učestalije kontrole:
  • Policija je ovlaštena za češće provođenje kontrola brzine, naročito u područjima gdje je uočeno povećano kršenje saobraćajnih propisa. Kontrole se sprovode kako bi se spriječili opasni vozači i zaštitili drugi učesnici u saobraćaju. – KOLIKO JE TSKVIH KO TROLA IZVRŠENO I KOLIKO HE BILO SANKCIJA?

Cilj izmjena:

Cilj ovih mjera je smanjenje broja saobraćajnih nesreća, naročito onih sa smrtnim ishodom, te povećanje sigurnosti na putevima. Strože kazne i sankcije su usmjerene na odvraćanje vozača od opasnog ponašanja, poput prekoračenja brzine i nelegalnih utrka. – PA JE LI SMANJEN BROJ TAKVIH NESREĆA U KOJIMA SU KRIVCI “TRKAČI”?

Vjerujete li zaista da ove izmjene i dopune ZOBS-a FBiH “reflektuju povećanu zabrinutost zbog nesigurnosti na putevima i potrebu za rigoroznijim sankcijama kako bi se osigurala sigurnost svih učesnika u saobraćaju, i da su usmjerene prema “trkalima” – a da i ne pitamo da li se iko usuđuje primjenjivati ih u praksi nad tom očito povlaštenim klasom vozača ubica.

Koliko je vozačkih oduzeto “trkačima” a koliko onima koji se ni po kom osnovu ne mogu svrstati u tu kategoriju?

Koliko im je vozačkih oduzeto “trajno”?

Zašto u ZOBS-u nema opcije oduzimanja automobila (“impound”) za najdrastičnije slučajeve?

I dokle će potencijalne žrtve snositi posljedice lošeg zakona koji se umjesto ubica na točkovima obrušio na njih, i biti izvor novca za punjenje budžeta?