Članak preuzet i prevedan sa World Paravolley

Izvanredna 20-godišnja karijera Ermina Jusufovića u sjedećoj odbojci je sjajan primjer neumorne posvećenosti i entuzijazma. Od kada je prvi put obukao dres za Bosnu i Hercegovinu 2001. godine, Jusufović se posvetio sportu s mnogo odlučnosti, vođen dubokom strašću i preplavljen podrškom svoje porodice i prijatelja.

“Iskreno, kada sam počeo predstavljati Bosnu i Hercegovinu 2001. godine, nisam ni sanjao da će to trajati više od 20 godina. Moja najveća motivacija oduvijek je bila ljubav prema igri. Još uvijek uživam biti na terenu za sjedeću odbojku isto kao i prije 20 godina. Kako i ne bih? Kada sam na terenu, zasigurno pokazujem najbolju verziju sebe. Moram također spomenuti podršku svoje porodice i prijatelja, koja je bila neprocjenjiva tokom cijele moje karijere. Uvijek se trudim da ih učinim ponosnima,” objasnio je Jusufović.

Jusufovićevo uvođenje u međunarodna takmičenja bilo je ništa manje nego ostvarenje sna na Evropskom prvenstvu 2001. godine u Mađarskoj.

“Prvo takmičenje bilo je ostvarenje sna. Samo godinu dana ranije, gledao sam utakmice Sabahudina Delalića i Asima Medića. Godine 2001. postao sam njihov saigrač, i zajedno smo postali evropski prvaci. Nikada neću zaboraviti suze svojih roditelja kada sam se vratio kući i svoje prvo pojavljivanje na Televiziji Tuzlanskog kantona (RTV TK),” prisjetio se.

Kao kapiten ekipe više od 15 godina, Jusufović je naučio nijanse vođenja. “Vjerujem da je empatija prema saigračima i njihovim problemima, kako na terenu tako i van njega, ključna osobina za uspješno vođenje. Kapiten treba biti prijatelj, ali i neko ko zna granicu između interesa ekipe i pojedinca. Sposobnost i voljnost na kompromis su također vrlo važni,” naglasio je bosanski sportista.

Među brojnim međunarodnim takmičenjima na kojima je učestvovao i pobjeđivao, postoji mnogo pobjeda koje pamti, ali samo jedna se posebno ističe.

“To je teško pitanje. Bilo je mnogo pobjeda, ali najveća je definitivno naša prva pobjeda protiv Irana na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 2002. godine. Izbacili smo ih u polufinalu, što nam je omogućilo osvajanje našeg prvog naslova svjetskog prvaka. To je bio prvi poraz Irana u više od 15 godina,” rekao je.

Njegove brojne nagrade i priznanja odražavaju njegovu posvećenost sportu, ali jedno mu je posebno značajno.

“Najsnačajnije od svih mojih individualnih priznanja je priznanje MVP Eurolige kluba 2022. godine u Mysłowicama, Poljska. Osvojio sam titulu prvaka i najboljeg igrača sa svojim klubom SKISO Sinovi Bosne Lukavac u našem prvom službenom nastupu u Evropi. Moj klub je dao mnogo sjedećoj odbojci u Bosni i Hercegovini, i zaslužio je takvo priznanje. To će mi ostati trajna uspomena.”

Njihova muška reprezentacija u sjedećoj odbojci postala je najtrofejnija u historiji sporta Bosne i Hercegovine, osvojivši ukupno šest paraolimpijskih medalja – dvije zlatne, tri srebrne i jednu bronzanu. Jusufović je osvojio medalje na posljednjih pet izdanja, uključujući bronzanu medalju sa Tokija 2020, koju se nada nastaviti dodavati u svom šestom uzastopnom nastupu na Paraolimpijskim igrama u Parizu.

Originalan članak možete pogledati OVDJE

Objavio: Admin-AT

Kategorije: Paraolimpijske igre, Pariz 2024.