Na sjednici Predsjedništva BiH Željka Cvijanović nije iskoristila entitetski veto, čime je omogućila osudu postupka vlasti RS-a prema ministrici Anne Lührmann – potez koji mnogi tumače kao signal njenog distanciranja od Dodikovog režima.

Na posljednjoj sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Željka Cvijanović je izazvala iznenađenje javnosti jer se nije usprotivila usvajanju zaključka kojim je osuđeno protjerivanje njemačke ministrice za Evropu i klimu, Anne Lührmann, iz Republike Srpske. Time je, iako formalno protiv, praktično dopustila da odluka stupi na snagu, što se tumači kao njeno distanciranje od politike Milorada Dodika i Vlade RS-a.

Predsjedništvo BiH je zaključkom jasno navelo da je protjerivanje ministrice Lührmann bilo “nedopustivo, neustavno i protivpravno”, naglašavajući da entiteti nemaju ovlaštenje da samostalno odlučuju o pitanjima vanjske politike. Iako su se očekivali snažni protivnici unutar srpskog korpusa vlasti, Cvijanović nije iskoristila mehanizam entitetskog veta, čime je otvorila prostor za javnu osudu poteza vlasti Republike Srpske.

Podsjetimo, njemačka ministrica Lührmann je 4. aprila 2025. godine posjetila Bosnu i Hercegovinu, a u okviru boravka u Banjoj Luci planirala je sastanke s predstavnicima nevladinog sektora i opozicionih političara. Međutim, vlasti Republike Srpske su je proglasile personom non grata, naredivši joj da napusti entitet, uz angažman MUP-a RS koji je čak prijetio fizičkim udaljavanjem.

Njemačka vlada odmah je reagovala, poručivši da je isključivo država BiH nadležna za vanjsku politiku, te da RS kao entitet nema pravo protjerivati strane diplomate. Cijeli incident je ocijenjen kao diplomatski skandal, a Lührmann je javno izjavila da je bila izložena prijetnjama i poniženju, ali da i dalje podržava građane RS-a i evropski put BiH.

Slučaj je otvorio istragu Tužilaštva BiH, a Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) već je ispitala više osoba iz MUP-a RS, kao i iz Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, zbog sumnje da su djelovali izvan zakonskih okvira.

Zanimljivo je da je Cvijanović nekoliko dana prije ove sjednice već bila predmet spekulacija zbog, kako mediji prenose, “kooperativnijeg” nastupa tokom ranijih posjeta SAD-u i Francuskoj, ali i zbog prisustva na bajramskom prijemu – što se također tumačilo kao znak otklona od rigidne linije SNSD-a.

Politički analitičari ocjenjuju da ovaj potez Željke Cvijanović predstavlja početak njenog distanciranja od Dodikove politike, te mogući uvod u unutarstranačka pregrupisavanja uoči očekivanih pravnih i političkih izazova za rukovodstvo RS-a.

Dok se režimski mediji uglavnom suzdržavaju od komentara, opozicioni i nezavisni izvori već govore o ovom slučaju kao o “javnom šamaru” aktuelnom rukovodstvu RS-a. Bez obzira na političku pozadinu, jasno je da je Predsjedništvo BiH ovom odlukom poslalo snažnu poruku – da RS ne može samostalno uređivati međunarodne odnose, te da politički afekti i unilateralni potezi nanose ozbiljnu štetu i državi i entitetu.

Cvijanović se ovim potezom pozicionirala kao akter koji bi mogao igrati ulogu u postdodikovskoj fazi političkog života u RS-u – otvorenijoj, umjerenijoj i manje konfrontirajućoj prema međunarodnoj zajednici. Koliko je ova promjena iskrena i održiva, ostaje da se vidi u danima koji dolaze.