Proslava Dana Vojske Srbije na teritoriji BiH: Provokacija koja podsjeća na pokušaj normalizacije zločinačke prošlosti.

Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović nastavila je praksu negiranja historijskih činjenica i otvorenog zagovaranja interesa Srbije u BiH, osuđujući odluku o otkazivanju proslave Dana državnosti i Dana Vojske Srbije u hotelu Hills na Ilidži.

Ova manifestacija, koju je organizovala Ambasada Srbije, bila je pokušaj normalizacije prisustva vojske države koja je devedesetih godina direktno učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, naoružavajući i komandujući jedinicama koje su počinile genocid i masovne zločine. Kada se uzme u obzir da su oficiri Vojske Srbije istovremeno komandovali i jedinicama Vojske Republike Srpske, a njihova plata dolazila iz Beograda, jasno je da se ne radi o pukom diplomatskom događaju, već o pokušaju provokacije i nastavku politike negiranja agresije.

Cvijanović je u svojoj izjavi iznijela tezu da Srbija “ne može obilježiti dan svoje državnosti i slavne vojske” u BiH, ignorišući činjenicu da ta ista vojska nije oslobađala, već sistematski uništavala bosanskohercegovačke gradove, ubijala i silovala civile, držala ljude u logorima i punila masovne grobnice.

Zamislite obilježavanje Dana njemačke vojske u Izraelu

Pokušaj Srbije da u glavnom gradu BiH obilježava dan svoje vojske može se uporediti sa hipotetskim scenarijem u kojem bi Njemačka pokušala organizovati proslavu u Tel Avivu povodom godišnjice Wehrmachta, svega tridesetak godina nakon Holokausta. Takav čin bio bi smatran ne samo skandaloznim, već i direktnom provokacijom i veličanjem zločinačke prošlosti.

Srbija i dalje ne priznaje svoju ulogu u agresiji na BiH, a umjesto preuzimanja odgovornosti, njeni zvaničnici kontinuirano pokušavaju normalizovati prisustvo svoje vojske u BiH. Proslava Dana Vojske Srbije na teritoriji države koju je ta vojska napadala predstavlja novi pokušaj “meke agresije”, kojom se kroz simboliku pokušava legalizovati uloga Srbije u krvavoj historiji BiH.

Cvijanović ponovo na braniku velikosrpske politike

Umjesto da štiti interese Bosne i Hercegovine, Željka Cvijanović nastavlja da djeluje kao glasnogovornica Beograda, izjednačavajući odgovornost agresora i žrtve te optužujući Sarajevo za “mržnju prema Srbiji”. Ono što Cvijanović naziva “mržnjom” zapravo je sjećanje na brutalne zločine i odbijanje da se normalizuju ideje koje su dovele do genocida.

Otkazivanje ovog skandaloznog događaja u Sarajevu nije nikakav čin neprijateljstva prema Srbiji, već osnovna moralna i politička odluka – jer vojska koja je napadala BiH nema šta da slavi na njenoj teritoriji. Ako Srbija zaista želi dobrosusjedske odnose, prvi korak nije organizacija provokativnih manifestacija, već priznanje odgovornosti i odustajanje od politike negiranja genocida i agresije.