Višesatne rasprave, jalovi zaključci i političko prepucavanje još jednom pokazali da vlast u Lukavcu nema ni hrabrosti ni znanja da riješi probleme koje je godinama ignorisala

Nastavak 9. vanredne sjednice GV Lukavac, održan zbog stanja i blokiranih računa u JP Rad Lukavac, još jednom je pokazao svu nemoć, neodlučnost i političku nezrelost aktuelne vlasti.

I ova sjednica potvrdila je ono što građani već odavno vide – u Lukavcu je na sceni vlast bez vizije, bez petlje i bez stvarne namjere da se uhvati ukoštac sa problemima koji godinama razaraju javna preduzeća i ustanove.

Umjesto konkretnih poteza i jasnih odgovora ko je odgovoran za finansijski kolaps komunalnog preduzeća, građani su “na dvaput” dobili višesatne govorancije, replike, politička prepucavanja i zaključke koji nikoga ni na šta stvarno ne obavezuju.

Već sama činjenica da je prije nekoliko dana vijeće „na vrat na nos“ sazvalo vanrednu sjednicu, da bi se nakon sati rasprave pokazalo da ne postoji ni ozbiljna pravna osnova za ono što se pokušavalo uraditi, dovoljno govori o načinu na koji ova vlast funkcioniše.

Jer, kako se moglo vidjeti, cilj očito nije bio rješavanje problema JP Rad, nego smjena direktora preduzeća.

A i taj pokušaj od početka je djelovao traljavo, neozbiljno i amaterski.

Na kraju se sve svelo na to da resorna služba zatraži vraćanje tačaka o smjeni direktora i imenovanju novog vršioca dužnosti na doradu, što dovoljno govori koliko je cijeli proces bio nepripremljen.

Da postoji mogućnost da se sve povuče bez političke štete – vjerovatno bi to već bilo urađeno.

I upravo tu se vidi suština cijele priče.

Zakulisne priče govore da nova većina pokušava smijeniti direktora jedne političke opcije, dok druga strana preko svog političkog uticaja blokadama pokazuje da je i dalje faktor na političkoj sceni Lukavca.

A građani, kao i uvijek, služe samo kao publika u tom političkom teatru.

Zbog svega toga nastavak vanredne sjednice nije ni izazvao ozbiljnije interesovanje javnosti.

Jer, kada se očekuje da će i nastavak sjednice biti pretvorena u „burgijanje po mozgu“, međusobna prepucavanja i rasprave van teme, teško je očekivati da iko ozbiljno vjeruje kako će iz toga proizaći bilo kakvo rješenje.

Razlika je samo u tome što vijećnici za takve sjednice uredno primaju naknade, dok građani sve to moraju slušati besplatno.

Na početku nastavka sjednice pročitani su zaključci sa prethodnog dijela zasjedanja – još jedan niz političkih deklaracija bez stvarne pravne težine.

Ponovo se traži da „svi učine sve“, određuju se nekakvi rokovi i najavljuju „hitni sastanci“, ali bez konkretnih mjera, bez odgovornosti i bez sankcija ako se ništa ne uradi.

Slične političke predstave građani Lukavca već su gledali i ranije, posebno tokom priče o Koksari, kada se danima „mlatila prazna slama“, glumeći da zaključci vijeća imaju bilo kakvu važnost.

Razlika je samo u tome što za stanje u JP Rad gradska vlast i vijećnici ovaj put ne mogu pobjeći od odgovornosti.

To je:

  • Njihovo javno preduzeće.
  • Njihova nadležnost.
  • Njihova obaveza.
  • Mjihov višegodišnji nemar.

Ovi i ovoliki problemi nisu nastali juče.

U Lukavcu se godinama ništa ozbiljno ne rješava dok se situacija potpuno ne otme kontroli i dok „kola debelo ne krenu nizbrdo“.

A suština problema u JP Rad odavno je svima poznata.

Dok operativni sektori jedva funkcionišu, administracija je godinama rasla bez ikakve mjere.

Podatak da u dvije službe – Računovodstvu i ekonomskim poslovima te Pravnim poslovima – radi čak 67 zaposlenih, dok u grijanju radi 8, a u vodosnabdijevanju 23 radnika, govori više od bilo kakvih političkih govora i sjednica.

Treba li zaista doktorat da bi se shvatilo šta guši preduzeće?

Istovremeno, potraživanja JP Rad iznose 6.412.000 KM, dok obaveze i dugovi prelaze 9.120.000 KM.

I nakon svega – gotovo niko od vijećnika nije imao hrabrosti otvoreno govoriti o tome ko je odgovoran za takvo stanje.

Niko nije jasno imenovao krivce.

Sve se govorilo oprezno, uvijeno i „da se nikome ne zamjeri“.

A upravo ta politička konstipacija jedan je od glavnih razloga zbog kojih su javna preduzeća i ustanove u Lukavcu danas u stanju u kakvom jesu.

Iz rasprava bi se moglo zaključiti da svi znaju šta ne valja i šta bi trebalo uraditi.

Ali se postavlja jednostavno pitanje: ako svi znaju problem, zašto godinama niko nije radio svoj posao ili natjerao nadležne da rade u skladu sa zakonom?

Nakon svega viđenog i izgovorenog tokom ove „dvodijelne“ vanredne sjednice, teško je vjerovati da će ovakva jalova sastančenja riješiti bilo šta.

Jer iz svega što se moglo čuti nije ponuđen nijedan ozbiljan plan koji bi JP Rad dugoročno stabilizovao i izvukao iz finansijskog i organizacionog haosa.

A bez stvarne odgovornosti, bez rezova i bez političke hrabrosti – nema ni govora o „zelenoj grani“.

LuPortal