Pokušaj prisilnog rukovanja između izraelskih i palestinskih predstavnika izazvao osude i otvorio pitanja o ulozi FIFA-e u politički osjetljivim konfliktima

Pokušaj predsjednika FIFA-e Giannija Infantina da na bini Kongresa u Vancouveru inscenira rukovanje između izraelskih i palestinskih fudbalskih zvaničnika pretvorio se u diplomatski i moralni fijasko, koji je izazvao oštre reakcije i dodatno narušio kredibilitet svjetske fudbalske organizacije.

U trenutku koji je po nečijoj ideji trebao simbolizirati jedinstvo kroz sport, Infantino je pozvao palestinskog predstavnika Jibrila Rajouba da se pridruži na bini zajedno s izraelskim zvaničnikom. Međutim, Rajoub je odbio učestvovati u tom performativnom činu, jasno stavljajući do znanja da se ne može praviti privid normalnosti nakon počinjenog genocida u Gazi i dok, kako je istaknuto iz palestinske delegacije, traje duboka politička i humanitarna kriza.

Odbijanje rukovanja nije bilo tek protokolarni incident, već snažna politička poruka. Prema riječima potpredsjednice palestinskog saveza, pokušaj da se nakon ozbiljnih optužbi i teških izjava sve svede na simboličan gest “pomirenja” predstavlja banalizaciju stvarnosti i ignorisanje suštine problema.

Infantino je, uprkos očiglednom otporu, insistirao na približavanju aktera, čak fizički pokušavajući usmjeriti situaciju, što je dodatno pojačalo utisak neprimjerenog pritiska i nerazumijevanja konteksta. Na kraju, scena se završila bez rukovanja, uz vidnu nelagodu i razilaženje učesnika.

Ovaj događaj otvara ozbiljna pitanja o granicama djelovanja sportskih institucija u političkim konfliktima. Umjesto stvarnog doprinosa dijalogu, FIFA je još jednom demonstrirala sklonost ka površnim, medijski atraktivnim potezima koji zanemaruju kompleksnost situacije na terenu.

Kritičari ističu da sport može biti most među narodima, ali samo ako se ne koristi kao alat za prikrivanje sukoba i nepravdi. U suprotnom, ovakvi pokušaji ne samo da ne doprinose rješenju, već dodatno produbljuju nepovjerenje.

Neuspjeli “gest mira” u Vancouveru tako ostaje primjer kako simbolika bez suštine može proizvesti suprotan efekat – umjesto zbližavanja, dodatno razotkriti duboke podjele i nerazumijevanje globalnih institucija prema realnosti koju pokušavaju “upravljati” sa distance.

Izvor: Metro