admin
Serija Delićevih napada na Centar za istraživačko novinarstvo otvara pitanje motiva i komunikacije
Juče, 20. aprila 2026. godine, gradonačelnik Lukavca Edin Delić objavio je čak šest statusa na svojoj Facebook stranici – svi u vezi sa istraživanjem koje je objavio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), a koje se bavi prodajom neizgrađenog građevinskog zemljišta.
U svim objavama provlači se isti obrazac: osporavanje kredibiliteta medija, prebacivanje fokusa na navodne motive novinara i pokušaj redefinisanja teme. U nastavku donosimo detaljniju analizu svake pojedinačne objave, uz ključne citate.
Prva objava: “Ruku pod ruku” i konstrukcija savezništva
U svojoj prvoj objavi Delić otvara front direktnom prozivkom:
– “O čemu CIN ćuti i zašto radi ‘ruku pod ruku’ sa advokatom Nisadom Omerovićem? … Slijedi još podataka o nezavisnosti i kredibilitetu CIN-a. Čujem da i oni udaraju svom artiljerijom po meni.”
Ovaj narativ postavlja temelje za sve naredne objave – sugeriše se postojanje koordinisanog djelovanja između novinara i advokata, bez konkretnih dokaza. Izrazi poput “artiljerija” i najava dodatnih “podataka” stvaraju atmosferu sukoba, ali bez preciznog sadržaja koji bi te tvrdnje potkrijepio.
Dodatno, rečenica:
– “Nemsm “oraha u džepu”a za istinu slijedi borba.”
pokušava pozicionirati autora objave kao žrtvu, kao nekoga ko se brani od nepravde, čime se komunikacija pomjera sa činjeničnog na emocionalni teren.
Objsvs je ilustrovana sledećim materijalom:
Druga objava: Optužbe za “spin” i plaćeno novinarstvo
U drugoj objavi ton postaje oštriji i konkretniji:
– “Ovdje uistinu nema nikakve greške i sve je teški medijski spin. Neko troši velike pare da me oblati.”
Dodatno, formulacija: – “CIN-ova rekla-kazala govori o njima.” nastoji delegitimizirati istraživanje svodeći ga na neprovjerene priče, iako se radi o istraživačkom mediju.
Uz ovu objavu, prof. dr. Delić je dodao i video prilog koji je isti dan objavio CIN:
Treća objava: “Nova laž” unaprijed proglašena
Treća objava uvodi zanimljiv komunikacijski obrazac – diskreditaciju unaprijed:
– “Šta nam CIN sprema za sutra? Novi dan za novu laž.”
Ova rečenica ima jasnu funkciju: pripremiti publiku da buduće objave automatski doživi kao neistinite. Time se izbjegava potreba za konkretnim osporavanjem sadržaja.
Dalje, posebno je indikativan dio:
– “Stameno sa Nisadom Omerovićem do pravde – u sve 4 oka.”
Ovdje se ponavlja insinuacija o bliskosti novinara i advokata, ali kroz aluzivan ton. Istovremeno, polupjesnička izjava:
– “Ponosno stojim na drugoj obali morala i zakonitosti u odnosu na CIN.”
pokušaj je podizanja retoriku na nivo moralne superiornosti i dodatno polarizira javni prostor.
Četvrta objava: Pitanja bez čekanja odgovora
U četvrtoj objavi Delić postavlja niz pitanja uredništvu, ali istovremeno sam daje odgovore:
– “Tražimo od CIN-a konkretne dokaze.”
Slijedi niz pitanja o metodologiji, procjenama i tržišnim vrijednostima. Međutim, ključni dio dolazi nakon toga – opširan odgovor u kojem se tvrdi:
– “Tvrdnje o prodaji gradskog zemljišta ‘u bescijenje’ su netačne i neargumentovane.”
Ovdje se vidi jasna strategija: pitanja služe kao okvir, ali se komunikacija zapravo svodi na jednostrano iznošenje stavova, bez čekanja odgovora druge strane.
Ilustracija je sadržavala tri slike, među kojima je jedna i fotografija tima CIN-a
Peta objava: “Tema #2” i osporavanje metodologije
Peta objava ide još dublje u analitički diskurs, ali i dalje jednostrano:
– “Radi se o klasičnoj manipulaciji – poredi se neuporedivo.”
Fokus je na tvrdnji da se pogrešno porede početne i kasnije vrijednosti zemljišta. Kroz niz pitanja pokušava se dovesti u pitanje svaki segment analize, od strukture parcela do troškova investitora.
Posebno je značajan zaključak:
– “To nije ‘bescijenje’, nego rezultat urbanističkog razvoja.”
Time se kompletna tema reinterpretira – umjesto potencijalne štete, prodaja se prikazuje kao razvojna politika.
Šesta objava: “Lekcija” i eskalacija kroz broj pitanja
U šestoj objavi ton prelazi u otvoreno podučavanje:
– “Danas držimo besplatnu lekciju posrnulom CIN-u…”
Ova formulacija jasno pokazuje odnos prema mediju – ne kao prema sagovorniku, nego kao prema nekome kome treba “objasniti stvari”.
Dalje, ključna tvrdnja glasi:
– “Nazivati zakonski propisan postupak ‘izuzetkom’ u negativnom kontekstu predstavlja svjesno manipuliranje činjenicama.”
U ovom dijelu pokušava se redefinisati pravni okvir i opravdati praksa, ali uz isti obrazac – niz pitanja koja ostaju bez prostora za odgovor.
Zaključak: Odbrana ili ofanziva?
Kada se svih šest objava sagleda u cjelini, jasno je da se ne radi o izolovanim reakcijama, već o kontinuiranoj komunikacijskoj kampanji. Kroz citate, pitanja i kvalifikacije gradi se narativ u kojem je medij prikazan kao akter sa skrivenim motivima, a ne kao kontrolni mehanizam vlasti.
U tom kontekstu, ostaje otvoreno pitanje: da li je ovakav intenzitet i ton komunikacije znak promišljene strategije – ili reakcije pod pritiskom?
Utisak uredništva
Ne može se ne primijetiti ni vizuelni obrazac u ovim objavama – gotovo svaka je praćena AI generisanim ilustracijama. To samo po sebi nije neuobičajeno i sve je češća praksa u javnoj komunikaciji. Ipak, u kombinaciji s tonom i učestalošću objava, ostavlja utisak pokušaja da se komunikacija podigne na nivo koji bi parirao profesionalnom novinarstvu.
U tome, međutim, leži i suštinska zamjena teza. Istraživački novinari djeluju u okviru jasno definisanih standarda, metodologije i institucionalne odgovornosti, dok je gradonačelnik, kao javni funkcioner, u drugačijoj ulozi – on predstavlja instituciju i sve građane, a ne lični narativ.
Upravo ta razlika često ostaje zamagljena u ovakvim istupima, gdje se odgovor na istraživanje pretvara u niz poruka koje više liče na polemiku nego na argumentovano suočavanje s iznesenim činjenicama.
