Facebook objava otvorila pitanje granica javnog govora, ličnih obračuna i vjerskog tumačenja nesreće

Objava koju je Sebija Izetbegović objavila na svom Facebook nalogu izazvala je burne reakcije javnosti, kako zbog sadržaja, tako i zbog tona kojim su iznesene tvrdnje o dr. Asimu Kurjaku i njegovoj sudbini.

U objavi se navodi da su dr. Kurjaku amputirane obje noge te da su ga u takvom stanju “unijeli u avion. Autorica pritom iznosi niz teških optužbi na njegov račun, nazivajući ga „starom i zlom varalicom“ i optužujući ga za iznošenje neistina

Poseban dio objave odnosi se na osporavanje njenog profesionalnog puta, gdje Sebija Izetbegović detaljno navodi da je specijalizaciju uredno obavila Ističe da je dio specijalizantskog staža realizovala u Kliničkoj bolnici Sveti Duh u periodu od 1. oktobra 1992 do 30. juna 1993 godine, gdje joj je tadašnji šef klinike, zajedno s dr. Vladimirom Dukićem, potpisao specijalizantsku knjižicu uz napomenu o pokazanom znanju.

Dalje navodi da je specijalistički ispit položila 7. februara 1996 godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu na Ginekološko-akušerskoj klinici pred komisijom koju su činili profesori Srećko Šimić, Idriz Bukvić i Senad Mehmedbašić Također ističe da ima i dvije subspecijalizacije.

U nastavku objave iznosi tvrdnje da je dr. Asim i ranije iznosio neistine uključujući navode o mentorstvu i njenom obrazovanju sugerišući da je riječ o pokušaju skretanja pažnje s drugih tema.

Posebnu pažnju javnosti izaziva ton same objave. Uprkos ozbiljnosti situacije i teškom zdravstvenom stanju o kojem se govori, na kraju objave postavljen je smajli koji se „grohotom smije“ što bi se moglo različito ocijeniti.

Ova objava otvorila je i šire pitanje može li se radovati tuđoj nesreći iza tumačenja da je to „Božija kazna“ i da li u takvom tumačenju ima mjesta za ličnu satisfakciju U većini vjerskih učenja naglašava se saosjećanje, empatija i suzdržavanje od osuđivanja dok se radovanje tuđoj nesreći smatra moralno upitnim i suprotnim osnovnim etičkim principima

Zbog svega navedenog, čini se da je slučaj odavno prerastao okvire ličnog sukoba i otvorio raspravu o granicama javnog govora, odgovornosti javnih ličnosti i načinu na koji društvo reaguje na tuđu nesreću