admin
Odsustvo formalnog organizatora baca sjenu na proteste koji su rezultirali konkretnim političkim posljedicama i otvorili pitanje njihove stvarne pozadine
Tužilaštvo Kantona Sarajevo je saopćilo da je spremno primiti predstavnike protesta, ali se ni tada niko nije pojavio u toj ulozi. Istovremeno, iz Tužilaštva upozoravaju da javno objavljivanje snimaka iz tramvaja može ugroziti dalji tok istrage, koja se, kako navode, vodi u skladu sa zakonskim procedurama.
Jedno je sigurno – protesti koji su posljednjih dana održani u Sarajevo teško se mogu okarakterisati kao spontani. Iako su na ulicama dominirali mladi i građani nezadovoljni stanjem u javnom prijevozu, niko od okupljenih nije se želio javno izjasniti kao organizator protesta.
Uprkos tome, zahtjevi su bili izuzetno jasni i precizni. Tokom protesta demonstranti su tražili ostavke premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka i direktora GRAS-a, što je u međuvremenu i realizirano. Upravo ta činjenica dodatno pojačava dileme – kako protest bez formalnog organizatora može dovesti do tako brzih i konkretnih političkih posljedica?
Dodatne sumnje
Dodatne sumnje u potpunu spontanost protesta podgrijava i izuzetno pojačana aktivnost Stranke demokratske akcije (SDA) i političkog bloka koji se veže za ovu stranku na društvenim mrežama, prije svega na Facebooku. U objavama i komentarima istaknutih članova i simpatizera SDA pojavljuju se optužbe i zahtjevi prema aktuelnoj vlasti koji se gotovo u potpunosti podudaraju sa zahtjevima koje su na ulici iznijeli demonstranti.
Takvo preklapanje dodatno otvara pitanje da li su protesti, barem djelimično, iskorišteni kao poligon za političko djelovanje i pritisak, ili je riječ o pukom pokušaju političkih aktera da se naknadno priključe već formiranom građanskom nezadovoljstvu.
Uz sve to, juče se u medijima pojavila informacija da je policija uhapsila 5 osoba te da su kod protestanata pronašli fantomke i pirotehniku.
Ovakav razvoj događaja otvara niz pitanja u javnosti. Ključno među njima je da li protesti i dalje imaju isključivo građanski karakter ili su, u nekom trenutku, preuzeti i usmjereni ka političkom obračunu. Teško je objasniti situaciju u kojoj se protesti očigledno koordiniraju, a da pritom niko ne želi preuzeti odgovornost i javno stati iza njihove organizacije.
Bez obzira na sumnje koje prate cijeli proces, ostaje činjenica da su zahtjevi demonstranata bili konkretni, mjerljivi i – barem djelimično – ispunjeni. Vlasti su popustile pod pritiskom ulice, dok mladi poručuju da neće odustati dok se ne ispune svi zahtjevi i dok se ne uspostavi potpuna odgovornost i transparentnost u funkcionisanju javnog prijevoza u Kantonu Sarajevo.
