Iako ulice podsjećaju na kriznu situaciju, stručnjaci ističu da je problem uzrokovan ljudskim faktorima, a ne prirodnim pojavama

Gradsko vijeće Grada Mostara održalo je prvu izvanrednu sjednicu nakon duže pauze, na kojoj su jednoglasno usvojeni zaključci u vezi s problematikom odlaganja otpada u gradu. Zaključke su usuglasili Odbor za komunalne poslove i Povjerenstvo za pravne akte, a temelje se na preporukama Stožera civilne zaštite Grada Mostara i mišljenju Zavoda za javno zdravstvo Hercegovačko-neretvanske županije.

Prema službenim dokumentima:

  1. Vijeće prihvaća zaključke Stožera civilne zaštite od 9. rujna 2025. o problemu odlaganja otpada.
  2. Mišljenje Zavoda za javno zdravstvo, koje ocjenjuje situaciju ozbiljnim javnozdravstvenim rizikom, također je prihvaćeno kao stručna osnova za daljnje mjere.
  3. Stožer civilne zaštite pozvan je da bez odgode poduzme sve mjere sprječavanja i otklanjanja posljedica, uključujući eventualnu proglašenje hitne sanitarne situacije, ali ne prirodne nesreće.
  4. Nadležna gradska javna poduzeća dužna su u suradnji sa Zavodom provesti mjere sanacije prostora ugroženih gomilanjem otpada.
  5. Vijeće apelira na sve razine vlasti – od HNŽ do Federacije BiH i države – da se uključe u dugoročno rješenje za zbrinjavanje otpada.

Da li je prirodna nesreća prava opcija

Stanje prirodne nesreće u pravnom okviru BiH obično se proglašava zbog izvanrednih događaja koji ugrožavaju život, zdravlje ili okoliš, a izazvani su prirodnim fenomenima poput poplava, požara ili klizišta. Nagomilani otpad u Mostaru, iako stvara ozbiljan rizik po javno zdravlje, posljedica je organizacionih propusta i ljudskog nemara, a ne prirodnog faktora.

Stručnjaci stoga predlažu da se problem tretira kao hitna sanitarna ili ekološka situacija. To omogućava brzu mobilizaciju resursa, angažiranje javnih i privatnih službi te sanaciju higijenskih uvjeta bez formalnog proglašenja prirodne nesreće, što bi u ovom slučaju bilo pravno i administrativno neprikladno.

Situacija u Mostaru ozbiljna je i zahtijeva hitnu reakciju, ali jasno je da se radi o problemu koji je moguće riješiti organizacijskim i sanacijskim mjerama, a ne prirodnom katastrofom.