Od njenog ubistva u Gradačcu do danas, Bosna i Hercegovina bilježi desetine novih slučajeva femicida — tragičan dokaz da društvo i dalje zakašnjava u zaštiti žena, a odgovornost žrtava da istraju u borbi ostaje presudna.

Prije dvije godine, 11. augusta 2023. godine, Bosna i Hercegovina je svjedočila monstruoznom činu u Gradačcu: Nermin Sulejmanović ubio je svoju partnericu, Nizamu Hećimović — i to javno, uživo na Instagramu — a potom ubio još dvije osobe, oca i sina Đengiza i Denisa Onder, te ranio nekoliko drugih.

Samo godinu dana kasnije, u Tuzlanskom kantonu, došlo je do novih femicida: prijavljeno je najmanje pet ubistava žena (RTV Slon). Statistika pokazuje da je, u posljednje dvije godine samo, više od 60 žena postalo žrtvom femicida u BiH (Euronews.rs).

Femicid je direktan rezultat nedjelovanja društva — ali i neodgovornosti i tolerancije same žrtve, koja ponekad pribjegava nagodbama ili šutnji, što ostavlja nasilnike nekažnjenim. Kada žrtva omalovažavanja, vrijeđanja ili zlostavljanja pasivno prihvata situaciju ili se povlači iz borbe, štetila je ne samo sebi, nego i svim ženama: borba protiv omalovažavanja žena i nasilja nad njima nije samo lična borba pojedinaca — svaka žrtva je moralno obavezana se bori i za žene koje bi mogle biti sledeće žrtve.

Svaka žrtva ima odgovornost da “gura do kraja” — da ne dopusti da nasilnici steknu dojam da će kroz umiljavanje i izgovore, kroz zastrašivanje ili nagodbe proći nekažnjeno.

Ovakav jasan stav nije samo izraz lične hrabrosti, već i društvene solidarnosti.

Nažalost, vidimo i apsurdne slučajeve: mediji koji ustanu u zaštitu ženskog dostojanstva budu kažnjeni – dok žrtve bez ili iz lične koristi, “nagode”, licemjerno ulaze u pregovore sa počiniteljima i povlače se iz procesa tako omogućavajući da nasilnici vrše psihičku i svaku drugu vrstu torture nad nekim drugim ženama.

Bitno je da nisam ja …

Sve to šalje pogrešnu poruku: da zaštita žena i pravda mogu biti odloženi, pa čak i odbačeni.

Zaključno, svijest o pravima žena — o dostojanstvu i zaštiti — u bosanskohercegovačkom društvu, nažalost, još uvijek nije na nivou koji bi trebao biti, ni kod žrtava niti kod onih koji bi morali stati uz njih.

Pred svima nama je zajednička borba: da podižemo svijest, da mijenjamo sistem, da spriječimo da se tragedije poput one Nizame Hećimović i mnogih drugih ikada ponove. Pred nama je borba za svakodnevnu odgovornost, solidarnost i istinu.

Poseban dio borbe je borba za osvješćenje žrtava i borba za razotkrivanje licemjerja i neodgovotnosti onih žrtava koje iz svega izvuku ličnu korist bez brige i saosjećanja prema drugim žrtvama nasilnika kojem su “oprostile”.