Polemika između lidera Naroda i pravde i supruge predsjednika SDA otkrila dublje podjele unutar bošnjačkog političkog korpusa — i otvorila pitanje značenja pojma koji je nekad bio uvredljiv, a danas postaje politička etiketa.

Žestoka razmjena stavova između Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova BiH i lidera stranke Narod i pravda, te dr. Sebije Izetbegović, supruge predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, proteklih dana “zadesila” je javnost. Iako sukobi između političkih aktera nisu neuobičajeni, pažnju je ovoga puta posebno privukla upotreba izraza „balija“ – riječi koja nosi kompleksnu historiju i sve šire savremene interpretacije.

Pojam “balija” kroz historiju je korišten kao pogrdan izraz za muslimane Balkana, posebno u ratnim godinama kada je bio sinonim za vrijeđanje i dehumanizaciju Bošnjaka. Međutim, u novije vrijeme, riječ dobija novu upotrebnu vrijednost – sada je sve prisutnija u internim bošnjačkim političkim obračunima, gdje se koristi kao etiketa za dio Bošnjaka koji se poistovjećuju s politikom SDA, a koje protivnici te stranke doživljavaju kao moralno i karakterno nedostojne onoga što bi trebao predstavljati savremeni Bošnjak.

Konaković je, aludirajući na ovakav profil ljudi, ustvrdio da “balije” nisu istinski pripadnici ni naroda ni vjere kojoj se nominalno priklanjaju, već pojedinci koji, kako kaže, iz ličnog interesa sarađuju sa političkim protivnicima i potkopavaju osnovne vrijednosti zajednice.

Sebija Izetbegović, s druge strane, prepoznala je ovu retoriku kao direktnu uvredu i pokušaj političkog i ličnog diskreditovanja.

Sukob je prerastao u otvorenu verbalnu paljbu, u kojoj nije nedostajalo ni sarkazma, ni aluzija na mentalno zdravlje, ni komentara o obrazovanju. U međuvremenu, društvene mreže gore od komentara, dok se istovremeno otvara ozbiljno pitanje: da li je nova politička realnost dovela do unutarnjeg raskola u bošnjačkom identitetu, gdje se stare uvrede recikliraju u nove političke etikete?

Ovaj slučaj pokazuje da politička borba unutar bošnjačkog korpusa sve više prelazi granicu klasične retorike i ulazi u sferu identitetskog nadmetanja, gdje se više ne vodi borba samo za glasove, već i za to – ko ima pravo predstavljati Bošnjake.

Možda bi situaciju unutar bošnjačkog političkog bosanskog lonca najbolje opisala rečenica iz srbijanskog filma “Pad u Raj” koju izgovara djevojčica Daca: