Američki udari nisu uništili iranski nuklearni program, ali su možda ojačali one koji pozivaju na razvoj nuklearnog oružja

Dok jedni tvrde da su američki napadi na iranska nuklearna postrojenja u Fordowu, Natanzu i Isfahanu bili veliki uspjeh koji je unazadio Teheranov program, drugi ih smatraju samo spektakularnim prikazom sa slabim efektima. Predsjednik Donald Trump i njegovi najbliži saradnici uvjereni su da je Iran pretrpio ozbiljan udarac, a Trump je u posljednjim izjavama više puta koristio riječ „uništeno“.

Potpredsjednik JD Vance i državni sekretar Marco Rubio dodatno su ojačali ovu naraciju, tvrdeći da je Iran sada „dalje od nuklearnog oružja nego prije ovog odlučnog čina“. Ipak, stavovi Bijele kuće nisu u skladu s onim što tvrdi američka obavještajna zajednica.

Prema preliminarnom izvještaju Agencije za obavještajnu odbranu (DIA), ključni dijelovi iranskog nuklearnog kapaciteta, uključujući centrifuge i zalihe 60% obogaćenog uranijuma, ostali su netaknuti. Ova procjena izazvala je pokušaje Trumpovih saradnika da diskredituju vlastite analitičare, što je stvorilo bizaran scenario u kojem predsjednik SAD vodi javni sukob s ljudima čije informacije koristi za donošenje odluka.

U konačnici, stvarna razmjera štete tek treba biti procijenjena, ali još važnije pitanje jeste – da li je Trumpova odluka da bombarduje iranska postrojenja približila ili udaljila mogućnost trajnog dogovora s Teheranom?

Trump vjeruje da će prisiliti Iran na pregovore, a najava susreta američkih i iranskih zvaničnika iduće sedmice djeluje kao signal da Teheran ipak nije potpuno zatvorio vrata diplomatiji.

Ipak, problemi su brojni. Osnovne pozicije dviju strana nisu se promijenile ni nakon „Dvanaestodnevnog rata“. Washington i dalje traži potpuno odustajanje od nuklearnog programa, dok Iran tvrdi da ima suvereno pravo na razvoj nuklearne energije i da neće odustati od obogaćivanja uranijuma.

Vrhovni vođa Ajatolah Ali Hamenei ostaje čvrst: nikome, a posebno ne SAD-u, neće dozvoliti da Iranu uskrati pravo na mirnodopski nuklearni program. Upravo vojna agresija SAD-a i Izraela dodatno otežava njegov eventualni ustupak – svaki znak popuštanja bio bi protumačen kao slabost.

Iranci su, takođe, oprezni zbog prethodnih iskustava s Trumpom. Godine 2018. Trump je jednostrano povukao SAD iz nuklearnog sporazuma koji je postignut uz velike napore. Ekonomske sankcije su vraćene, a pregovori su propali. Čak i neposredno prije posljednjih udara, Trump je najavljivao diplomatski dijalog, samo da bi potom naredio vojne akcije – što se u Teheranu doživljava kao prevara.

Zbog toga Iran danas s pravom posmatra sve američke inicijative s dubokom sumnjom. Moguće je da će ipak testirati pregovaračke ponude, ali bez pretjeranih očekivanja.

Postoji i realna opasnost da Iran potpuno odbije dijalog. Još prije posljednjih udara, pojedini tvrdi elementi iranskog režima tvrdili su da je nuklearno oružje jedini garant opstanka države. Hamenei je dosad izbjegavao taj put, ali agresivne akcije SAD-a i Izraela mogle bi ga natjerati da preispita svoju strategiju.

Još postoji nada da će kriza rezultirati novim nuklearnim sporazumom. Ali ako se to ne dogodi, najgori mogući scenario je da Iran odluči kako mu je za preživljavanje neophodno nuklearno oružje – čime bi počela opasna dinamika stalnih vojnih udara, sve većih tenzija i potencijalno katastrofalnog sukoba.

Izvor: The Telegraph