Nebojša Vukanović, političar iz RS i lider jedne od tsmošnjih prosrbijsnskih strqnaka, koji u zadnja 24 sata „riga vatru“ na novinara BHT1 Zvonka Komšića zato što mu je u lice rekao ono što misli svaki iskren i pošten Bosanac i Hercegovac, a to je: „ako više voliš Srbiju od Bosne, ako ti je Srbija u srcu – a Bosna nije, zašto se kandiduješ za člana Predsjedništva BiH, a ne za predsjednika Srbije?“

Ne da se odseli u Srbiju, već da ode i kandiduje se za poziciju predsjednika.

Svi mi znamo odgovor zašto nije tako: Nebojša u Srbiji nije Srbijanac, već Bosanac, a bosanski Srbi imaju srbijanski pasoš samo da bi mogli glasati i određivati ko će Srbima i Srbiji vladati.

Sve to je potpuno jasno svakome ko nije zlonamjeran u tumačenju rečenog.

Zna to i bosanski Vukan, ali mu je to jedino političko oružje koje ima na raspolaganju – populizam i pravljenje cirkusa s ciljem dobijanja glasova. U Skupštini RS pravi cirkus, pa misli da može i na BHT1.

E, pa Vukane, tamo ti isključuju mikrofon i istjeruju te iz sale – ovdje ti samo „pritisnu dugme“.

On jednostavno ne umije drugačije. Nema manire, nema dubinu, nema suštinu… već samo galamu i haos. Čovjek čiji odgovori na novinarska pitanja traju u nedogled i većinom su već bezbroj puta ponovljena samoreklama i prazna priča, a ne suštinski odgovori.

Međutim, na stranu ova situacija, želimo da vam pokažemo ko i kakvi muslimani/Bošnjaci su „pravi i uzoriti“ za Vukana.

Na kavim “principima” Bošnjake vidi Nebojša Vukanović u emisiji na FACE TV:

Mustafa Mulalić

Mustafa Mulalić, rođen 1896. u Livnu, Austrougarska, i umro 26. decembra 1983. u SFRJ.

Bio je jugoslovenski političar i publicista, pripadnik, vođa i ideolog četničkog pokreta tokom Drugog svjetskog rata.

Mustafa Mulalić, nacionalno opredijeljen kao Srbin, prije Drugog svjetskog rata bio je član Jugoslovenske nacionalne stranke (JNS) i njen poslanik (1931. i 1935. godine) u Skupštini Kraljevine Jugoslavije. Prije Aprilskog rata bio je administrator i saradnik lista „Sokolski glasnik“. Njemačku okupaciju dočekao je u Beogradu, gdje je živio. Tada se povezao s nekim oficirima Draže Mihailovića, a zatim je otišao na Ravnu goru. Po dolasku u štab na Ravnoj gori postaje urednik lista „Ravna gora i ravnogorska misao“. Tokom cijelog rata bio je blizak s Dražom Mihailovićem, zadužen za pokušaj pridobijanja muslimanskog stanovništva u četnički pokret i njihovu naknadnu srbizaciju. Ni brojni pokolji koje su četnici činili nad muslimanskim stanovništvom tokom rata, ni plan stvaranja etnički čiste velike Srbije nisu promijenili njegove stavove. Čak ni činjenica da je 1944. bilo jasno da će četnici izgubiti rat nije ga odvratila od saradnje s Dražom Mihailovićem.

Tako je Mustafa Mulalić iz Dražinog Centralnog nacionalnog komiteta 7. marta 1944. pisao Ibrahimu Pjaniću iz Gračanice:

– „Neka se muslimani ne zavaravaju iluzijama koje stvara ta nova propaganda, jer partizanstvo odvodi u komunistički poredak, a onda i u očitu propast islama.“

Istom prilikom dodao je:

– „Kaži svima muslimanima da đeneral Draža Mihailović u ime Nj. V. kralja Petra Drugog želi iskren bratski sporazum s nama muslimanima, zasnovan na principima naše narodne etike, čojstva i junaštva, kao i rješenje svih naših političkih, socijalnih, kulturnih i privatnih problema na osnovama bratske uzajamnosti.“

Početkom 1944. trebalo je da predstavlja četničku delegaciju u Londonu, ali je odluka promijenjena.

U Mihailovićevom štabu ostaje do aprila 1945. Bio je jedini Musliman u toj komandi i član političkog dijela Vrhovne komande JVuO.

Nakon sloma četnika na Zelengori, predaje se vlastima DFJ (Demokratske Federativne Jugoslavije) i biva osuđen na pet godina zatvora zbog saradnje s četničkim pokretom.

Poslije rata radio je kao trgovac u Sarajevu i povukao se iz politike. Bio je aktivan u pogrebnom društvu „Bakije“. Napisao je nekoliko rukopisa koji nikada nisu objavljeni.

Njegova rukopisna zaostavština čuva se u Historijskom arhivu u Sarajevu, uključujući i radove o sevdalinkama i narodnoj muzici.

Sahranjen je 26. decembra 1983. godine ispred Begove džamije u Sarajevu.

Ismet Popovac

Ismet Popovac (1902–1943) bio je bosanski muslimanski ljekar i političar.

Prije rata bio je aktivan u jugoslovenskoj politici, član „Gajreta“ i načelnik Konjica.

Nakon Aprilskog rata 1941. godine priključio se četničkom pokretu Draže Mihailovića i organizovao muslimanske jedinice unutar tog pokreta (MNVO).

Zalagao se za saradnju muslimana sa četnicima i učestvovao u vojno-političkim aktivnostima u Hercegovini.

U oktobru 1942. obezbijedio je italijansku podršku četnicima u borbama protiv partizana, a 1943. učestvovao je u akcijama na terenu.

Poginuo je 1943. godine u blizini Trebinja u partizanskoj zasjedi.

Zaključak

Kada svi Bošnjaci budu kao ova dvojica, onda će možda i Vukanu srce biti na mjestu, a Bosna biti u srcu barem koliko i Srbija.