Piše Izudin Maleškić pilot, brigadir u penziji
Bez obzira da li je misija spašavanja drugog američkog pilota, oborenog nedavno u Iranu, bila paravan za neku drugu operaciju, kako to tvrde iranski izvori, ili je to stvarno bila misija spašavanja kao izraz svetog principa američke vojske da niko ne može biti ostavljen iza linije fronta bez obzira na moguće žrtve (“no man left behinde”) ipak je misija poslužila ovih dana i CNN-u da nas podsjeti na jednu drugu, sličnu misiju koja je aktivirana pozivom “Basher five-two”, upućenog davne 1995.godine iz šumovitih brda Bosne.
Na današnji sukob na Bliskom istoku, odnosno na glavne aktere sukoba ne gleda se kroz istu prizmu kroz koju se na njih gledalo za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, što je očekivano, razumljivo, pa i logično.
Ipak na sukob uglavnom svi gledamo kroz prizmu straha od eskalacije koji bi mogao poprimiti šire razmjere, ali isto tako gledamo i kroz prizmu posljedica koje svoj danak u prvom redu uzimaju kroz ekonomske efekte koje će zasigurno svoj puni spektar doživjeti poslije ovih vrtoglavo visokih cijena goriva koje svakodnevno rastu i pitanje je hoće li se ikada više vratiti na staro.
No, gledamo li kroz prizmu političkih odnosa u Bosni i Hercegovini ovaj sukob je od samog početka polarizovan i postao je instrument za političke manipulacije, i spinove koje za cilj, ali i kao posljedicu, mogu imati samo destabilizirajući efekat po Bosnu i Hercegovinu.
Dvije strane u Bosni i Hercegovini ni ovaj sukob ne propuštaju da iskoriste za svoj otrovni politički narativ koji je samo nastavak, odnosno sinergija ranijeg retrogradnog djelovanja dvojca Dodik – Čović, a koji danas taj svoj politički narativ na američko tržište plasiraju preko lobističkog dvojca Rod Blagojevich – Max Primorac.
Međutim, samo je jedna naizgled mala misija po svom cilju, ali po planiranju i izvršenju vrlo kompleksna misija privukla medijsku pažnju CNN-a koji je u fokus izvještavanja o uspjehu te misije stavio i jedan komparativni primjer koji se desio u Bosni i Hercegovini, iz kojeg se jasno vidi ko je bio na kojoj strani.
Tako je misija spašavanja pilota aviona F-15, koji je nedavno oboren u Iranu, poslužila CNN-u da u istoj priči podsjeti američku, ali i svjetsku javnost na jednu od najpoznatijih takvih misija koja se desila u Bosni i Hercegovini 1995. godine.
To je bila misija spašavanja američkog pilota Scotta O’Gradyja koji se šest dana skrivao u šumovitim brdima nakon što su vojnici Vojske Republike Srpske oborili njegov F-16 avion iznad Bosne.
Drhtavog, gladnog i dehidriranog pilota Scotta O'Gradyja uspješno je “pokupio” helikopter CH-53, na kojeg je pucano i dok je uzlijetao sa svojim putnikom upravo od strane vojske čiji su lideri, Mladić i Karadžić, osuđeni na doživotne robije, a koje Dodik ne prestaje da glorifikuje na svakom koraku.
CNN u ovom podsjećanju jasno je naveo ko je oborio američki avion, i od koga se danima skrivao američki pilot.
Na to se mora zapadna javnost stalno podsjećati.
Samo stalnim podsjećanjem na te historijske činjenice koje jasno svjedoče pod čijom su dirigentskom palicom tada, pored ubijanja desetina hiljada bosansko hercegovačkih civila kroz logore i izvršenog genocida, obarani i američki avioni.
Pod istom dirigentskom palicom danas se šire neistine i notorne laži o Bosni i Hercegovini, koristeći za to uveliko i današnji sukob na Bliskom istoku.
Bilo bi nekorektno ne spomenuti i jedan oboreni italijanski avion koji je “platio” 1992. godine na planini Zec kod Fojnice cijenu za dostavljanje humanitarne pomoći opkoljenom Sarajevu.
Uostalom nije samo pilot Scott O'Grady osjetio na svojoj koži ono što su osjetili Bosanci i Hercegovci kroz četvorogodišnji rat, osjetili su to i mnogi oficiri SFOR-a koji su u to vrijeme bili kao životinje vezani uz mostove i stubove od strane pripadnika Mladićeve i Karadžićeve vojske.
Stoga, kao što neprijatelji Bosne i Hercegovine ni danas ne propuštaju priliku za njenu diskreditaciju i rušenje, s druge strane ne smije se ni istina žrtvovati zarad jeftinih političkih poena od kojih samo korist mogu imati pojedinci, a koji u konačnici ništa dobrog ne mogu donijeti Bosni i Hercegovini.
A istina je da su Sjedinjene američke države strateški prijatelj i partner Bosne i Hercegovine bez čije podrške i pomoći ovu bi državu za dvadeset i četiri sata razderali krvožedni vuci.
Istina je i da je Iran pomagao Bosnu i Hercegovinu kad joj je bilo najteže, i to je možda jedini primjer na kojem je postojala prećutna saradnja Amerike i Irana.
Bosna i Hercegovina ne smije zaboraviti svoju prošlost, a niti žrtvovati svoju budućnost zbog interesa pojedinaca bez obzira iz kojeg tabora dolazili.
