Dostojanstvena starost ili borba za preživljavanje: Pogled na penzije u Federaciji BiH

Pitanje visine penzija u Bosni i Hercegovini, a naročito u Federaciji BiH, odavno je postalo jedno od ključnih socijalnih i ekonomskih pitanja. Dok cijene osnovnih životnih namirnica, režija i lijekova neprestano rastu, penzije ne prate taj tempo, a razlika između plate i penzije postaje sve izraženija.

Koliko iznosi prosječna penzija u FBiH?

Prema podacima iz januara 2024. godine, prosječna samostalna penzija u Federaciji BiH iznosi oko 703 KM. Ovaj iznos je rezultat redovnog usklađivanja koje se vrši jednom godišnje, na osnovu zakonske formule koja uključuje rast potrošačkih cijena i prosječne bruto plate.

Kolika je prosječna plata?

Za poređenje, prosječna neto plata u Federaciji BiH za novembar 2023. godine (najnoviji objavljeni podatak) iznosila je 1.401 KM. Ovdje treba imati na umu da se radi o prosjeku, što znači da mnogi građani, posebno u privatnom sektoru, primaju značajno manje iznose.

Koliki je odnos penzije prema plati?

Ako se uporedi prosječna penzija sa prosječnom platom, dolazimo do podatka da penzija čini tačno 50,18% od prosječne plate. Drugim riječima, penzioneri u Federaciji BiH u prosjeku primaju upola manja primanja od zaposlenih građana.

Kako je to uređeno u evropskim zemljama?

U zemljama Evropske unije ne postoji jedinstven zakon koji propisuje tačan procenat koji penzija mora iznositi u odnosu na platu, ali postoji jasna praksa i preporuke kroz takozvanu stopu zamjene (replacement rate). To je indikator koji pokazuje koliki dio svoje prethodne plate osoba zadržava kroz penziju nakon penzionisanja.

Većina evropskih zemalja kao cilj postavlja da penzije budu najmanje 60 do 70% od prethodnih primanja, što se smatra donjom granicom za očuvanje životnog standarda u starosti. Ove preporuke su izražene kroz razne strateške i političke dokumente Evropske unije, među kojima su najvažniji:

  • Evropski stup socijalnih prava, koji u svom 15. principu kaže: „Starije osobe imaju pravo na dostatne resurse koji osiguravaju dostojanstven život.”
  • Green Paper on Ageing – dokument koji se bavi izazovima starenja evropskog stanovništva,
  • Pensions Adequacy Report – redovni izvještaj Evropske komisije koji ocjenjuje adekvatnost penzijskih sistema u zemljama članicama.

Šta kaže zakon u Federaciji BiH?

U Federaciji BiH trenutno ne postoji zakon koji bi propisivao garantovani odnos između penzije i prosječne plate, niti postoji propisana „minimalna stopa zamjene“. Penzije se određuju isključivo na osnovu Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH. Prema tom zakonu, visina penzije zavisi od:

  • visine uplaćenih doprinosa tokom radnog vijeka,
  • dužine penzijskog staža,
  • i prosjeka plata koje je osiguranik imao.

Sistem je dakle individualno zasnovan – ko je više i duže uplaćivao, imat će veću penziju – ali istovremeno ne garantuje da će te penzije biti dovoljne za osnovne životne potrebe.

Da li postoji potreba za promjenama?

S obzirom na činjenicu da penzioneri u Federaciji BiH danas u prosjeku primaju svega 50% prosječne plate, što je znatno ispod evropskog standarda, očigledna je potreba za sistemskim promjenama. To ne podrazumijeva nužno uvođenje jednokratnog povećanja penzija, već kreiranje mehanizama i zakonskih rješenja koja će dugoročno obezbijediti da penzije budu dovoljno visoke da omoguće dostojanstven život – kako je to predviđeno i evropskim dokumentima.

Jedna od mogućnosti bila bi uvođenje zakonski definisane minimalne stope zamjene – npr. da penzija ne smije biti manja od 60% prosječne plate – što bi u sadašnjim okolnostima značilo da nijedna penzija ne bi smjela biti niža od 840 KM.

Za sada takve inicijative ne postoje u konkretnom zakonskom obliku, iako se o njima povremeno govori u političkim i stručnim krugovima.

Zaključak

Dok se u Evropi nastoji da penzije omoguće očuvanje dostojanstva i životnog standarda nakon radnog vijeka, u Federaciji BiH penzioneri su, sa svega 50% prosječne plate, često prinuđeni da biraju između hrane, lijekova i grijanja. Jasno je da penzioni sistem treba reformu koja će uvažiti ne samo ekonomske mogućnosti zemlje, već i moralnu obavezu prema generacijama koje su izgradile društvo u kojem danas živimo.